Marketing
Rastafarijanci
Za etiopskog Kralja Haile Selasije su čuli svi koji navrate ovdje siguran sam, al evo malo podataka koji će nam trebati u ovoj priči, osobito za one mlađe koji nisu slušali Elvisa J. Kurtovića u svoje vrijeme.
Ime Haile Selasije, (kralj Etiopije koji je vladao od 1930 do 1974 godine), ima značenje "Snaga (ili moć) Trojstva", a riječ je samo o vladarskom imenu kralja. Rođen je kao Tafari Makonnen, a kad je dobio plemićku titulu Ras postao je poznat kao Ras Tafari Makonnen. Rastafarijanci, koji su po njemu dobili ime, smatraju da je Haile Selasiji Mesija odnosno utjelovljeni Bog. Selasije nije bio rastafarijanac, nego etiopski Ortodox. Svrgnut je vojnom udaru i smješten u pritvor u kojem je i umro za godinu dana, u još nerazjašnjenim okolnostima,- zvanično od posledica operacije prostate, ali se dugo šuškalo da je zapravo ubijen. Godine 1992. njegovi posmrtni ostaci pronađeni su ispod betonske ploče u kraljevskoj palači ( kažu mi Etiopljani ispod WC-a), a tek 2000. godine Selasije je dostojno pokopan, pod okriljem Etiopske ortodox crkve.
Mnogi još uvijek ne vjeruju da su to bili Selasijevi posmrtni ostaci,- na ovim fotografijama je crkva Svetoga Trojstva u kojoj su grobnice Selasija i njegove supruge, kraljevska stolica na kojoj je sjedio za vrijeme crkvenih obreda.
"Moramo postati članovi nove rase, koja će nadići sitničave predrasude, dugujući našu krajnju odanost ne nacijama, već našim bližnjima unutar ljudske zajednice." Govorio je Haile Selassie.
Ako ovo nije bilo dovoljno da se upoznamo sa Kraljem Afrike i Azije evo nešto zornijeg opisa kako smo ga vidjeli svi mi koji smo živjeli u EX YU, ovaj link obavezno pogledati, a poželjno je da ostane kao podloga ove priče, čisto zbog ljepšeg ugođaja.
Eto, dođošmo i do Rastafarijanstva za koga ne možemo reći da je vjera nego pokret crnaca koji smatraju Afriku kolijevkom čovječanstva, a Haile Selassiea kao onoga koji je pokazao pravi put prema jednakosti i pravednosti među ljudima.
Rastafarijanski pokret je po meni opravdan jer se smatra da je nastao zbog izrabljivanja robova sa Jamajke, koji su na ostrvo dovedeni iz Afrike. Sve dok ovo ne smatram religijom čini mi se lijepo i dobro. Njihova filozofija sastoji se u želji za slobodom duha, oslobođenje od ropstva i težnji za ravnopravnost između ljudi bez obzira na rasnu pripadnost.
Otkud ideja da je upravo Hajle Selasije Crni Mesija? Za nastanak ovog pokreta je zaslužan Marcus Garvey, koji je 1920. godine prorekao da je dan oslobođenja crnaca blizu i da će se znati da je taj dan došao kada bude krunisan kralj crnaca u Africi ( ‚‚ Look to Africa when a black king shall be crowned, for the day of deliverence is at hand ’’, Marcus Garvey 1920.). Kada je Ras Tafari Makonen okrunjen za kralja, uzima ime Haile Selassie I.
Ovo je po mnogima bilo ostvarenje Garveyevog proročanstva. Ironija je da Selasije sam nikada nije bio Rastafarijanac, i nitko zapravo nije siguran što je on uopće mislio o svojim sljedbenicima.
Garvey je pozivao je crnce na ujedinjenje i povratak u Afriku, zemlju crnaca, zemlju odakle su njihovi preci silom odvedeni. On je propovijedao da su evropski kolonizatori, komadajući Afriku, nepravedno razbacali afričko stanovništvo širom svijeta i kao rezultat toga crnci nisu bili u mogućnosti da se politički organiziraju. Njihov intelekt je 'zakržljao' pod konstantnim evropskim tlačenjem. Porobljavanje je nametnulo crncima ¨robovski mentalitet¨ tako da su naposljetku morali prihvatiti tezu bijelih rasista da su oni inferiorna rasa. Prema Garviju, crnci u objema Amerikama nisu bili ugnjetavani samo fizički, nego i psihički tokom godina bjelačke nadmoćnosti.
Rasti ne žele živjeti u svijetu nepoštenja, zavisti i pohlepe i zalažu se za za mir, ponos i pravednost. Uz ples, bubnjeve i poveće količine marihuane rastafarijanizam zagovara jedinstvo s prirodom, što uključuje konzumiranje isključivo neprerađene hrane, zabranu konzumiranja svinjetine i drugog mesa, te općenito, odbacivanje zapadnjačke, bjelačke kulture. Raste također ne šišaju i ne češljaju kosu, puštajući je da izraste u "dreadlockse“ i najlakše ih je prepoznati po „dredovima“, kovrdžavoj kosi koja bi trebala da predstavlja lavlju grivu ili korijenje kojima se odaje počast svojim predacima.
Pravi Rastafarijanci vode miroljubiv život, no evo ne uvijek tako miran Blogdogg mi kaže, ja sam promatrao riot u brixtonu - jamajkanci i afrikanci iz senegala i obale slonovače-svi ujedinjeni baš preko tih spojnica, digli cijeli kvart u zrak, ali dok su se jamajkanci zalagali za političku borbu, afrikanci su razvaljivali markete i butike pa je pobuna ugušena i pozatvaralo ih se kao kriminalce-sve skupa. zbog tih razlika u mentalitetu,
ta među-crnačka osovina nikada nije zaživjela skroz. nije mi se sviđalo kod jamajkanaca što su pričali o afrikancima onako kako bijelci pejorativno znaju pričat o crncima.
Rastafarijanci su u velikom broju došli u SAD kao rezultat velike migracije Jamajkanaca tjekom 1970-tih. Sa sobom su donijeli imidž nasilnika, i u to vrijeme česti novinski članci su izvještavali o ubojstvima počinjenim od strane pojedinaca koji su identificirani kao Rastafarijanci. Međutim, većina Rastafarijanaca su pacifisti, mada je velika podrška pokretu proistekla iz jakih anti-bjelačkih osjećanja. Zapravo, nasilje je bilo povezano sa pojedincima i raskalašnim grupama. U medijima su Rastafarijanci predstavljani negativno, što je u znatnoj mjeri uzrokovano time što su mnogi mladi Jamajkanci i Afro-Amerikanci usvojili spoljašnji izgled Rastafarijanaca, a da nisu prihvatili i rastafarijanska uvjerenja i stil života, pa su tako pogrešno predstavljali rastafarijansku kulturu. Ja mislim da su ovdje „US bijelci“ opet bili malo superiorniji, pa su uspjeli iskriviti sliku na način kako njima to odgovara.
Na Jamajci je većina Rastafarijanci a pretpostavlja se da ih u svijetu ima preko milion. Zasluge za ovaj broj zasigurno pripadaju Bob Marleyu koji je kroz tekstove svojih pjesama proširio Rastafarijanstvo po čitavom svijetu. Ikona rege glazbe 11. svibnja 1981. umro je u bolnici u Miamiju a neposredno pred smrt Bob Marly se krstio u etiopskoj ortodox crkvi i sahranjen je na Jamajci.
Zašto Elvis u ovoj pjesmi kaže da su zbog njega RASTE zarasli u kraste?. Ovo je crni humor koji moram prokomentirati možda sam pogrešno protumačio, no ovaj stih mi se čini povezan sa kobnom ozljedom.
,- Bob Marley umro je od ozljede na nožnom palcu (ozljedio se na nogometu). Ozljeda je bila bezvezna na samom početku mala krasta, no pokazala se smrtonosna jer je metastazirala u karcinom koji se proširio na pluća i mozak. Rastafarijanski način života ne dopušta rezanje dijela tijela, a vjerojatno bi se amputacijom palaca dobilo još puno odličnih albuma ove legende.
Drago mi je čuti da se pred smrt i Bob vratio pred Isusa i prihvatio ga kao svog Spasitelja što sam pročitao ovdje.
Ovo je moje viđenje Rastafari pokreta stvoreno iz svega što sam pročitao o tome. Siguran sam da će netko imati i svoju verziju koja možda neće biti slična ovoj, no svi mi i dalje trebamo težiti na svoj način da stvorimo savršeniji svijet od ovoga u kome živimo a po meni vodilja k tome bi mogao i Psalam 23. Bob Marly sahranjen je sa svojom crvenom Gibson gitarom, biblijom otvorenom na Psalm 23 i pupoljkom marihuane.. Da ne tražite 23. Psalam kaže.
Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Svako vam dobro.
Post je objavljen 21.06.2013. u 11:45 sati.