Puklo je tamo gdje je najtanje. Iako nisam baš neki znalac loptologije rekao bih da do nedavne pobune u Brazilu svjetsko nogometno prvenstvo nikad nije izazvalo demonstracije koje su pokazale na što se baca novac dok studentarija nema ni za prijevoz do fakultetskih trgovina znanjem. Golemi zupčanik svjetske trgovine svim i svačim, a najviše ljudskim vrijednostima, zasut je ne šačicom nego vrećama pijeska u svoje zupce.
Dobro naoružana vojska podignuta je da paralizira demonstrantsku energiju jer je dio policije već prešao na stranu revoltirane mladeži a po svemu sudeći nije to udarac na prvu loptu nego se ozbiljno ljulja sustav kriterija koji je do sada očaravao ljudska bića. I bogati i siromašni jednako pobožno klečali su pred sjajem Sv. Lopte.
Siromašni su progledali. Sv. Lopta je samo veliki biznis koji iz njihovih džepova izvlači i posljednji pesos i prebacuje ga u nabavku ulja kojim se podmazuju profiterski zupčanici. I ne samo posljednji pesos nego i posljednja kap krvi. Milijuni mladića decenijima pogibaju na zelenim tratinama nogometnih igrališta ne bi li se uspeli do vrha na kojem se primaju astronomske sume ako ste s Loptom uspostavili dovoljno komercijalnu intimnu vezu. Krug je tako zatvoren. Za žrtve nitko ne pita. Možda se samo razočarani roditelji tuku po glavi zbog uništenih potomaka.
U Brazilu svijest je izbila pred pendreke, suzavce i gumene metke. Zasada! Svjetsko prvenstvo sljedeće godine ništa neće zaustaviti. Jedino kad bi demonstranti imali čime kupiti nekoliko milijuna Sv. Lopti i njima zasuti aerodromske piste i ceste koje vode do Marakane i druga nogometna igrališta u nekoliko brazilskih gradova.
Sumnjam da će im financijski priskočiti donacijom brazilska predsjednica Dilma Rousseff ako državne represijske snage ne iskorijene sve što miriše na revoluciju.