Danas su curke na poslu sve redom padale u nesvijest. Osim mene. To zato jer sam ja jučer mislela opast u nesvijest. I prebijeno se povlačila umazanim nam andergraundom, dok se pod ljuljao i strojevi se odmicali, i ruke odbijale poslušnost, i mislela sam si, kako je to zajebano kad mi zima tako teško pada, da zimi padnem u nesvijest, ali zaozbiljno i to nasred autobusa, i onda jedva čekam da dođe toplo ljeto, pa ljeto kad dođe, mislem da ću umrijet od ljeta. I onda kad se poklope još ti teški dani peemesa sa vrućinom i ziminom, pa ostane mi nekih desetak dana godišnje, kad sam ono, stvarno sretna da sam stvarno živa, i kad od veselja veličam taj isti usrani život. Uvijek, u te neke dane, kad mi je jako jako teško i kad si mislim ima li u ičemu smisla, i kad zaključim da možda vrijedi potrpit, jer sigurno će doći taj jedan dan kad ću bit sretna da sam ga doživjela, i onda kad ti neki dani malo sretniji dođu, pa se sve češće, samu sebe pitam, jel to to? Jel to zbilja bilo vrijedno truda?
Uglavnom, ponestaje mi dana.
Po vrućini mi ponestaje daha.
Po zimini mi ponestaje snage.
Uglavnom, ponestaje.
Jučer sam se sjetila tih nekih davno upražnjavanih vježbi, ono kad se učini da je najteže i najgore u bilokojem obliku, samo si ponavljaj da baš je super i najbolje i sve je haj i baj, i bude bilo bolje.
Pa jednom sigurno bude bilo nekako.
Svejedno sam prije tih vježbi maznula aspirin.
Nešto je svakako pomoglo.
Možda je aspirin pomogao da se sjetim vježbi, pa onda, taj domino efekat, eto.
Barem toliko da danas samo lagano suosjećam sa curkama dok one nesretno bauljaju andergraudnom i mumljaju da im je loše, jako loše.
Budem si svejedno i dalje upražnjavala haj baj vježbe. I ne tražila preveć od sebe. Isto kao s mužjakom, kad ne tražim ništa od njega, onda je on sav sretan da mi ugađa onda kad se njemu ugađa. Tako isto neću tražit ništa od sebe, nego se veselit kad učinim nešto kad mi se to nešto čini.
Planovi, planovi, silni planovi.
Nešto je to opet s hormonima, bit će estrogeni proradili, čim me toliko pere u planiranje.
Uspjela sam konačno i junački počupat bikini krzno. Epilatorom. Cepter, strašna mašina, iščupala bi i repu i babu i dedu i psa i mačku bez da trokne. Opet, zajebano je to čupanje po ovoj vrućini. Znoj i to.
Baš sam si uspješna danas.
Tapš, tapš.
Post je objavljen 19.06.2013. u 19:08 sati.