Pregled posta

Naši plastičari - Drava Internacional

Uspješna priča naših plastičara dolazi nam iz Osijeka, a objavio ju je Nedjeljni Jutarnji. Prenosim je u cijelosti s foto nadopunama proizvođača opreme i linkovima na njegove web stranice.

PODUZETNI OSJEČANIN RADI NAFTU OD SMEĆA

"Dao sam 2,2, milijuna eura za NASA-in stroj i sad jedini u regiji mogu proizvoditi naftu od PET ambalaže".

Zvonko Bede, vlasnik tvrtke Drava International, od njmačke tvrtke Alphakat kupio je genijalan stroj čiju je turbinu američka svemirska agencija godinama razvijala u Meksiku te sada po Osijeku skuplja smeće kako bi ga pokrenuo

Piše: Drago Hedl
Foto: Vlado Kos

Pokušajte zamisliti da među mikserima, blenderima ili multiprakticima u vašoj kuhinji postoji i uređaj za mljevenje plastičnog otpada - od boca za ulje, ambalaže u kojoj su bila sredstva za čišćenje, kozmetika ili kojekakve plitice - iz čije slavine, kao iz kakvog sokovnika, curi sintetički dizel. Potom to gorivo, nastalo iz samljevene plastične kaše, pokreće mali agregat koji strujom snabdijeva vaše kućanstvo. Utopija? Znanstvena fantastika? Još jedan pokušaj da se stvori perpetuum mobile? Nipošto!

Takav stroj već postoji. Doduše ne u obliku kuhinjskog aparata, već kao veliki tvornički stroj koji radi upravo na tom principu. Do kraja lipnja njegova će montaža biti završena u pogonima tvrtke Drava International, ogromnog postrojenja za reciklažu plastičnog otpada, smještenog na 86 hektara, uz južni rub Osijeka. U tom moćnom stroju odvija se složeni proces katalitične depolimerizacije, ili, pojednostavljeno rečeno, proces pretvaranja plastike u ono od čega je nastala - naftu. Tu moćnu mašinu može se zamisliti i kao svojevrsni vremeplov koji jedan od najvažnijih i najrasprostranjenijih proizvoda suvremene civilizacije, plastiku, vraća stotinama tisuća godina unatrag, u vrijeme kada je ispod površine zemlje nastajala nafta iz koje se danas ta ista plastika proizvodi. Stroj je djelo njemačke tvrtke Alphakat, a turbina, njegovo srce, proizvedena je u postrojenjima američke NASA-e, u Meksiku. Nije jeftin, cijena mu je oko 2,2 milijuna eura, a sama turbina, čudo moderne tehnologije, stoji oko 400 tisuća eura.

Sintetički dizel

- Plastični otpad koji se ne može reciklirati i čije je zbrinjavanje skupo od sada će služiti kao sirovina za proizvodnju sintetičkog dizela. Takvog je otpada u našim pogonima dnevno oko 20 tona, što znači da ćemo od početka srpnja, kada stroj pustimo u pogon, svakoga dana dobivati između 16 i 18 tisuća litara sintetičkog dizela. Njega ćemo koristiti za proizvodnju električne energije koju ćemo djelomično trošiti za vlastite potrebe, a dijelom prodavati HEP-u - kaže Zvonko Bede, vlasnik Drava Internationala.

Sa stručnjacima svoje tvrtke Bede je proljetos otišao u Eppendorf, mjestašce udaljeno šezdesetak kilometara jugozapadno od Dresdena, u sjedište tvrtke Alphakat da bi testirao stroj koji plastiku pretvara u naftu. Iz Osijeka ih je slijedio šleper plastičnog otpada kakvog su do tada spaljivali u našičkoj cementari, ili ga, u skladu s ekološkim standardima, zbrinjavali na neki drugi način. Bede mi na svojem smartphoneu pokazuje videozapis snimljen u pogonu Alphakata i oduševljenje koje je nastalo kad je iz plastičnog otpada koji su dovezli iz Osijeka i ubacili u stroj kakav je namjeravao kupiti počeo curiti žućkastosmeđi sintetički dizel. Taj dizel, mirisom više nalik acetonu nego nafti, ponijeli su u Osijek i testirali u Zavodu za unapređivanje sigurnosti. U usporedbi s klasičnim dizelom dao je iste, u nekim segmentima mjerenja čak i bolje rezultate. Odluka je donesena bez kolebanja: kupit će stroj KDV 500 koji godišnje iz plastičnog otpada može proizvesti oko tri tisuće tona sintetičkog dizela. Kad se zna da tona dizela sadrži oko 1170 litara, a njegova cijena za industriju je oko šest kuna po litri, lako je izračunati da tri tisuće tona, koliko će godišnje proizvesti Alphakatov stroj, vrijedi oko 21 milijun kuna. To znači da će postati isplativ već u prvoj godini, jer 80 posto sirovine za proizvodnju sintetičkog dizela ništa ne košta.

Struja i staklenici

Od početka srpnja, kada stroj bude u funkciji, onih 20 tona do sada neiskoristivog plastičnog otpada, uz dodatak dvadesetak posto biomase (drvenog otpada ili starog papira) te zeolita, nužnog katalizatora koji pospješuje proces depolimerizacije, tj. vraćanja plastike u njezin prvobitni oblik, naftu, bit će prerađeno u sintetički dizel. No, struja nije jedini proizvod u što će energija dizela proizvedenog iz plastičnog otpada biti utrošena. Uz svaki kilovat struje, stroj će proizvoditi i kilovat toplinske energije. Jedna grčka tvrtka, specijalizirana za uzgoj povrća u staklenicima, zainteresirala se za energiju koja će nastajati kao nusprodukt u proizvodnji struje i u srpnju, čim Hrvatska uđe u Europsku uniju, jer tada će to biti puno jednostavnije, tik uz pogone Drava Internationala, podići će deset hektara staklenika za uzgoj rajčica, paprike i krastavaca. Investirat će 18 milijuna eura, a profitabilnost im jamči jeftina energija kojom će zagrijavati staklenike.



Drava International i u europskim je razmjerima velika tvrtka za preradu pet ambalaže. U njoj završavaju sve one plastične boce što se za 50 lipa po komadu od građana otkupljuju na brojnim mjestima u Hrvatskoj, ali i ostala prikupljena plastika iz kontejnera s gradskih ekoloških otoka i reciklažnih dvorišta. Ukupna količina plastike skupljena u Hrvatskoj je oko 15 tisuća tona, no Drava International godišnje preradi oko 25 tisuća tona. Razlika se uvozi iz Srbije, s Kosova i Bosne i Hercegovine, a manje količine čak iz Njemačke.

Iako se u Hrvatskoj iz godine u godinu skupi sve više plastičnog otpada - kaže Zvonko Bede - velik dio i dalje završi na smetlištima. To je velik ekološki problem zbog štetnog i dugoročnog nepovoljnog djelovanja plastike na okoliš. Plastika nije biorazgradiva i vrijeme raspadanja jedne plastične boce traje između sto i tisuću godina! Svaka tona plastike koja završi na nekom gradskom deponiju za zajednicu predstavlja i izravni financijski gubitak. Kalorična vrijednost plastike je i do tri puta veća od one iz drveta, što dovoljno govori koliko se gubi njezinim bacanjem. A cijena plastičnog otpada koji uvozimo je oko 50 eura po toni pa plaćamo i ono što boljom organizacijom skupljanja te vrste otpada ne bismo morali.

Postao sam monopolist

Kupujući stroj koji do sada nerecikliranu plastiku pretvara u sintetički dizel Drava International stekla je i svojevrsni monopol za prodaju te vrste strojeva u Hrvatskoj i Srbiji. U te dvije države nitko osim osječke tvrtke neće moći kupiti i uvesti strojeve proizvedene u njemačkom Eppendorfu. S obzirom na planove koje Zvonko Bede ima u Srbiji, gdje je u suvlasništvu tvrtke Eurofoil koja ima pogone u Beogradu i Boru - a u planu je otvaranje još jednog - to je iznimno važno jer će jedino Drava International takav sličan, možda čak i jači stroj od modela KDV 500, moći nabaviti i za Srbiju. I ondje se, naime, u Eurofoilu, iz plastike koju nije moguće reciklirati u granule za pravljenje boca i razne druge ambalaže kani proizvoditi sintetički dizel.

Cijeli proizvodni proces prerade plastike u Drava Internationalu djeluje impresivno. Za razliku od "prljavog" dijela, kamo u prešanim balama kamionima dolazi skupljena plastika, koja se potom velikim viljuškarima prebacuje u strojeve što peru i sortiraju plastiku, odvojeni dijelovi pogona gdje se proizvode granule, pa potom različite vrste folija, mahom za prehrambenu industriju, besprijekorno su čisti pa imate dojam da se nalazite u nekom farmaceutskom postrojenju. Drava International ima sve potrebne certifikate koji zadovoljavaju više nego stroge standarde Europske linije. A upravo poštivanje tih standarda omogućava im izvoz na velika tržišta Njemačke, Italije, Velike Britanije, Nizozemske, Španjolske, Rusije...

Bede vjeruje da će i u ovoj godini, bez obzira što se neki dijelovi Europske unije još hrvaju s recesijom, ostvariti izvoz od tridesetak milijuna eura. Prošle je godine ta osječka tvrtka izvezla robe za 26 milijuna eura, a plan za sljedeću je 40 do 45 milijuna eura. Drava International jedna je od onih, nažalost, rijetkih hrvatskih tvrtki koja će itekako moći iskoristiti sve pogodnosti golemog tržišta 28 država članica Unije, u kojima živi pola milijarde ljudi. Prvo: jer ima kvalitetan proizvod; drugo: sve što proizvede bez problema može izvesti. Bede mi pokazuje plitice za pakiranje svježeg mesa koje su upravo počeli proizvoditi za jednog španjolskog distributera. Radi se o narudžbi od više milijuna komada. Slične plitice rade i za njemačkog i britanskog naručitelja.

Plastika za reciklažu

Kad smo prošlog utorka posjetili pogone Drava Internationala, dva ogromna šlepera čekala su na utovar gotovih proizvoda, a na drugom, "prljavom" dijelu pogona, nekoliko ih je istovarivalo bale prešanih boca i druge plastike spremne za reciklažu.

- Kad Hrvatska za dva tjedna postane članica Europske unije, što se dostave naše robe diljem Europe tiče, bit će sve mnogo jednostavnije. Šleper natovaren u Osijeku otići će pravo naručitelju. Bez obzira bio on u Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji ili nekoj drugoj zemlji EU, nema više silne papirologije potrebne špediterima i carini. Bit će to isto kao da iz Osijeka našu robu vozimo u Zagreb, Rijeku ili Split - kaže Zvonko Bede.

U dijelu pogona gdje se proizvode plastične folije, slično kao u kakvoj ogromnoj novinskoj rotaciji, na valjci-ma kroz koje prolaze velikom brzinom tiskaju se nazivi i logotipi velikih robnih lanaca, koje strojevi potom oblikuju u plastične vrećice. Samo za poznate multinacionalne trgovačke lance Aldi i Tschibo, Drava International od reciklirane plastike proizvodi milijune najlonskih vrećica. Uskoro kreće proizvodnja plastičnih vrećica i za poznati trgovački lanac Lidl, dogovorena s centralom te tvrtke u Neckarsulmu, u Njemačkoj. Naravno, riječ je o milijunima komada.

Iako 420 radnika Drava Internationala radi u tri smjene i svu proizvodnju plasiraju bez problema, a naplata im dobro ide i ne muči ih većina briga s kojima kubure mnoge hrvatske tvrtke, imaju jedan veliki problem. To je, za njihove kapacitete, proizvodne mogućnosti i poslovne ambicije, nedostatak dovoljne količine sirovine. A njihova jedina sirovina je odbačena plastika.

Tri tisuće tona sintetičkog dizela, koliko će godišnje proizvoditi čudesan stroj u Osijeku, vrijedi oko 21 milijun kuna. To znači da će se isplatiti već u prvoj godini.

Sudbina većine proizvoda od plastike je jednokratna upotreba: od čašica za jogurt, boca u kojima kupujemo vodu i sokove, sirce i ulje, ili pak sredstva za osobnu higijenu i čišćenje stanova, do posudica za pakiranje povrća, voća, sireva, mesa, ili najlonskih vrećica u koje strpamo kupljenu robu. Nažalost, značajan dio tih proizvoda za jednokratnu upotrebu završava u kantama za smeće.

Stotinjak tona

- U Osijeku se mjesečno skupi stotinjak tona plastike i količine iz godina u godinu rastu. Slično je i u drugim sredinama. Raste i svijest građana da s minimalnim naporom, kakav zahtijeva razvrstavanje kućnog otpada i njegovo odlaganje u posebne kante ih na posebna mjesta, možemo znatno pridonijeti očuvanju zdrave životne sredine - kaže Bede i upućuje na primjer Njemačke ili nekih drugih visokorazvijenih zemalja gdje je briga o recikliranju plastike, ali i drugih vrsta otpada - metala, stakla ili papira - postala stvar opće kulture.

Upravo Drava International proizvodi plastične vreće u kojima Nijemci pedantno odlažu svu plastičnu ambalažu u kojoj su iz trgovina donijeli živežne namirnice i druge potrepštine. Svaka vreća ima svoj barkod, zna se kojem je domaćinstvu pripadala i nikome ne pada na pamet da u takve vreće baca ono što nije od plastike.

- Ako tisuće i tisuće naših ljudi koji žive i rade u Njemačkoj ih drugdje u Europskoj uniji mogu poštovati ta jednostavna i neopterećujuća pravila, da razvrstavaju otpad i pomognu da se kroz recikla-žu ponovno iskoristi, zašto ne bi to isto crnih i naši građani koji žive u Hrvatskoj. To je samo stvar edukacije i dobre organizacije - kaže Bede.

S ponosom donosi i pokazuje nam kanistar napunjen sintetičkim dizelom, "iscijeđenim" u Njemačkoj iz plastičnog otpada kakav se do sada morao bacati. Za koji dan takav će dizel poteći i iz stroja čija je montaža pri kraju. Do sada Slavonija je bila poznata po dva naftna polja: onom u Đeletovcima i Beničancma. Za koji dan imat će još jedno - u pogonima osječke Drave International.







Izvori:
Jutarnji list
Alphakat.de





Post je objavljen 17.06.2013. u 20:52 sati.