„Dnevnik.hr“ donosi vijest: „Kina od ponedjeljka ima najbrže superračunalo na svijetu – Tianhe-2. Titulu je preuzela od SAD-a, čije je računalo nadmašilo dvostruko boljim performansama.“
To me podsjetilo na jednu SF priču koju sam pročitao tako davno da se i ne sjećam kad je to bilo. U grubim crtama ona glasi ovako:
U dalekoj budućnosti kad su ljudi naselili sve planete Sunčevog sustava i još malo dalje i na svakoj od naseljenih planeta izgradili jedno superračunalo odlučiše sva ta računala povezati u jedno jedino. Što naumiše to i učiniše. I kad je posao bio gotov sjatiše se stručnjaci, političari, svećenici i ostali 'visoki gosti' da sudjeluju u ceremonijalu puštanja ultraračunala u pogon.
Glavni inženjer uključi sklopku i računalo zazuji.
„Koje prvo pitanje da mu postavimo?“ upita Predsjednik Planetarnog saveza.
„Postavimo mu pitanje na koje još nitko nije odgovorio tijekom postojanja Čovječanstva“ reče Glavni svećenik Ujedinjene Pansvemirske Crkve.
„A to je?“ upita Predsjednik.
„Postoji li Bog?“ odgovori Glavni svećenik.
I postaviše to pitanje. Ne prođe ni sekunda i začuje se metalni glas Računala:
„Da postoji. Ja sam Bog!“
Glavni inženjer priskoči da isključi Računalo no naleti na neprobojni energetski zid.
Jer Bog ne dozvoljava da Mu se priđe, a kamo li da Ga se isključi.