Marketing
Tko se bije taj se voli
Jos jedan stari post, malo preuredjen
Pisao sam ranije da su žene ovdje u stvari pravo "roblje" koje obavlja sve vrste radova i da je nezamislivo vidjeti muskarca da ide donijeti vodu, drva ili bilo što da zahtijeva fizicki rad. Normalno, briga za djecu, spremanje kave, jela i slicno, je na takodjer obveza ostavljena ženama.
Inace nestašica je chata, a svi koji su čitali ranije postove znaju kakvo je onda raspoloženje u Bureu.
Nije da je nestalo chata, nego je izgleda ova tura bila nekvalitetna,. Lišće se presušilo dok je dovezeno pa je tako loše kvalitete da je cijelo selo razočarano, a nova nabava je valjda za tjedan dana i do tada će velika većina ljudi biti u problemima. Ispričao sam ovo o chatu jer je vjerojatno i to uzrok ovomu sto sam doživjeo u Mandi.
Mjesto zbiavanja Manda, selo slično Bureu udaljeno 25 km prema untrašnjosti Etiopije.
Tih 25 km znači sat vremena vožnje odavde.
Glavna ulica Mande znatno je uža od ulice u Bureu pa sve izgleda nekako stješnjeno limenim kućama i cijela slika je totalno drugacija iako je “arhitektura" jednaka. Fotografije i nisu najbolje no jedini način je da dobro sakrijete kameru i brzinski napravite koju ukoliko uspijete.
Vožnja kroz selo mora biti izuzetno lagana i opreza zbog koza i ovaca, koje se jednostavno izležavaju na cesti i onako se slobodno šetaju bez namjere da pomjere iako se auto približava, nikada dosta.
Zaustavljamo se zbog nekoliko ovaca koje lijeno prelaze cestu i bivamo svjedoci neceg sto mi je okrenulo želudac i jos uvijek mi se nije uspio vratiti na svoje mjesto. Bivao sam svjedok raznoraznih gluposti u životu, no ovo je zaista nesto što bi i Cro-Cop Filipovic gledao sa zgražnjem.
Zena, koja ne može imati više od 25, pokušava se udaljiti od isto toliko starog muškarca, no on je vuče za ruku i nedozvoljava joj da ode od njega. Nekako se otrgnuvši, žena se ipak oslobodila i udaljila jedan korak od njega.
Možete li zamisliti scenu kada se (najčesce u filmovima) protivnika uzme za uši okrene prema sebi i zada mu se udarac glavom u facu. Strašno.
Malezijac koji je bio sa mnom kriknuo je , vjerujte mi. Nisam siguran da li je krv u istom momentu oblila lice te žene jer je završila na zemlji, a nemilosrdni udarci nogama po svim djelovima tjela su je držali sklupčanu u prašini.
Pošao sam izaci iz auta i nesto poduzeti, no u tom trenutku nam je pogled na tu scenu zaklonila skupina vojnika koji su prolazili samo metar dva od mjesta na kome se jadna žena sada već borila za život. Pomislio sam da će oni nešto poduzeti i ostao sam u autu. Vjerujte da se nisu ni osvrnuli, jasno da su vidjeli šta se dešava, no nisu se umješali. Više od tridesetak ljudi, koje sam vidjeo uokolo obavljalo je svoje uobičajene aktivnosti ležanja uokolo i promatranja našeg auta koje im je uvijek interesantno, ništa nisu poduzimali. Nitko nije ni pogledao na sve to što se dešava i muti mi krv u glavi, duže od kratkog pogleda. Imam dojam da je netko šutao ovcu vjerojatno bi im bilo interesantnije.
Kako je jadnica ipak bila preteška za jednu, zgrabivši je za kosu sa obje ruke izbezumljeni "majmun" odvukao ju je preko kućnog praga ( kao vreću). Krvava glava nemoćne zene odskočila je nekoliko puta preko ovećeg kamenja na ulazu nestala u unutrašnjosti prostorije zajedno sa tijelom kojie nije davalo znake zivota.
Dijete koje je zasigurno naučilo sjediti nekad u ovom mjesecu, veselo se igralo u prasini na samo nekoliko koraka od ulaznih vrata. Vjerojatno već naviknuto da mu roditelji često rjesavaju obiteljske probleme na ovaj način, ni to jadno dijete nije obraćalo puno pozornosti na sve što se dešava oko njega. Šaranje po prašini bilo je interesantnije.
Nisam smio ništa poduzeti jer i ovako smo imali vise nego dovoljno problema ovih dana, a to što bih uradio zaisgurno ne bi bilo dobro ni lijepo.
Zanijemili smo i nastavili put dalje.
Na povratku iz Mande sa nama je bio "faca" etiopske vojske. Važi za pametnog, obrazovanog itd. Ispričam mu šta smo vidjeli na tom mjestu, a on gleda u mene telećim pogledom kao da me nije razumio sta mu govorim. Ponovim mu priču, a njemu opet upitnik iznad glave. Kao pa šta?
‘Zena je pretučena i nisam siguran je li i živa do sada, možda bi smo trebali bar upitati što se desilo?”- uporan sam.
Uskoro mi je bila jasna njegova zbunjenost. Zasmijao se na sav glas kao da sam mu ispričao pravo dobar vic.
“A to, ma daj to su njihovi problemi normalno je da te žena naljuti” hahaha kako se drugacije moze sa njima kad u stanju ponekad naljuti te da nije normalno”. Opet hahaha.
Ni Malezijac kao ni ja nismo razumjeli tu šalu i jedini osjecaj koiji sam jos uvijek je imao je bio samo želja za povraćanjem.
Toliko o žensko muškim odnosima ovdje.
Post je objavljen 18.06.2013. u 16:45 sati.