Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

Krimi priča (1)

vir gradsko zivota photo vir_gradskog_zivota_zpseedb55f0.jpg



(nastavak prethodnog posta)

***
Vozili su me gradom uzduž i poprijeko u namjeri da zametu trag. Zbilja se nisu trebali toliko truditi, već nakon pet minuta nisam znao gdje se nalazim.
Za čitavo vrijeme vožnje nisu izustili niti riječ.
Nasmrt sam se dosađivao.
- Momci, trebat ću piće ako ćemo još dugo da se taljigamo.
Piće nije stiglo.
- Zaboga, uključite barem radio – predložio sam.
Ignorirali su me.
Nije preostalo ništa doli da se udobno smjestim i malčice ubijem oko. Kako sam mogao? Pa lijepo. Nije neizvjesnost to što tjera čovjeka u očaj i ludilo. Baš nasuprot, to je izvjesnost odlučna i neumoljiva kao krvnikov nož!

***
Opružena sred bijele gondole, u tananoj halji od bijele svile, Kata M. sniva svoj umjetnički san u high-keyu. U gondolijeru prepoznajem Zorana P., također multimedijalnog umjetnika. Sporim i odmjerenim pokretima, potiho, da ne probudi kolegicu na zadatku, tjera uzani čun kroz gustu venecijansku maglu. A onda plovilo počinje propuštati.
– Sranje – procijedi Zoki.
Zaveslao bi on brže, snažnim zamasima kako priliči pravom muškarcu iz davnina koji spremno rješava baš svaku opasnu situaciju, ali ne zna u kom je smjeru obala.
Prokleta magla, zaskočila nas je usred akcije!
- Kato, budi se, propušta – nježno će protresajući družicu.
- Mmmm, što, kako - prenu se Kata.
- Gondola propušta…tonemo…
- Sranje! – uzvikne ona – subverzija.
- Talijani su nam smjestili! Od samog početka bile su mi sumnjive njihove njuške.
- Što da se radi – zabrinuto će Kata.
- Ništa. Potonut ćemo, pitanje je trenutka.
- Da zovemo u pomoć?
- Može.
- UPOMOĆ!
Viču. Nitko ih ne čuje. I tren kasnije, evo ih u hladnoj vodi.
- Što sad?
- Zaplivajmo, nema nam druge. Tako ćemo se ugrijati.
- U kom smjeru?
- Ne znam, u ovom…
Plivaju, zatim se okrenu i plivaju natrag.
- Plivat ćemo lijevo-desno dok se magla ne digne – predloži Zoki – tako se nećemo previše udaljiti od obale.
- Nisam sigurna da ću toliko izdržati.
Iznenada začuju zvuk jahte motora.
- ČOVJEK U MORU, ČOVJEK U MORU – poviču u duetu.
Nažalost to je jahta Tomislava H., a Tomislav H. zvan Lucky L. u ovom trenutku zauzet je važnim poslom u potpalublju. Naime, Kraljica Sissy upravo mu pruža vrhunski felatio.
- ČOVJEK U MORU, ČOVJEK U MORU!!!
Raskošna jahta junaka privatizacije izranja iz ništavila poput veličanstvenog mehaničkog albino kita ubojice i lopaticama propelera, znate već… sic-sic-sic... melje njihova, umjetničkom sebeidejom istrošena, onemoćala tijela u doručak za ribe.
- NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE – kroz maglu se prolama bolan urlik kustosa, Branka F.

Trgnuo sam se od jezovita prizora.
Huh, snovi su kao čarobnjakov šešir, nikada ne znaš što ćeš izvući! Okrenuo sam se na drugu stranu, prdnuo i ponovo zaspao.
Ovog puta sreća me poslužila, snio sam električne ovce.

(nastavit će se...)


Post je objavljen 17.06.2013. u 23:29 sati.