Golubica + golub = ?
U petak su predstavnici referendumske inicijative “U ime obitelji” u Saboru predali kutije sa oko 750 000 prikupljenih potpisa. Prvo su se okupili na zagrebačkom Zrinjevcu, pa su skupa sa kutijama odšetali do Sabora. Iako su potpisi skupljeni još prije dva do tri tjedna, potpisi su kao slučajno predani dan prije zagrebačkog Gay Pridea. Teško je sad nagađati što je presudilo u izboru datuma, da li božja volja, savjeti astrologa, ili pak preporuka iz vrha Crkve ili HDZ-a? Kao kruna svega ispred Sabora su puštena dva goluba, ili kako su predstavnici inicijative precizirali golub i golubica da ne bi bilo zabune. Da li su golubica + golub obitelj pitanje je sad. Kao soundtrack ove “parade prije parade” poslužila je “Lijepa li si” od Thompsona. Logično, čovjek između ostalog pjeva o ljubavi prema obitelji, naravno kad dođe na red nakon Boga i domovine, pa je ujedno i očekivana zvučna kulisa inicijative koja sebe zove “U ime obitelji”.
Zemlja za nas
Prošlu i ovu subotu su održani splitska i zagrebačka Parada ponosa. Incidenata nije bilo i sve je prošlo kako i treba proći. Nadam se da će doći i vrijeme kad za parade neće biti potrebe, a to će se desiti naravno kad LGBT populacija bude izjednačena sa ostalima. Reklo bi se da postajemo normalnije društvo, ako sudimo po ST i ZG paradama, da nije inicijative “U ime obitelji”. Ovdje ću još istaknuti duhovite transparente koji su se mogli vidjeti u Splitu i Zagrebu kao što su “Kakva registracija? Pa nisam auto”, “I Isus je imao dva oca”, “Homofobiju u svoja 4 zida”… Slogan je bio “Ovo je zemlja za sve nas”, očito inspiriran pjesmom EKV-a “Zemlja” sa albuma “Ljubav”. I na simboličkoj razini to pokazuje razliku u odnosu na “paradu kutija”, s jedne strane Thompson a s druge EKV.
No, iako neplanirano MPT je ipak na neki način bio prisutan i u subotu na Paradi ponosa. Naime Le Zbor (lezbijsko-feministički zbor) je otpjevao svoju verziju jedne njegove pjesme. I to baš one koju su pjevali predstavnici inicijative “U ime obitelji” – “Lijepa li si”. Le Zbor je često izvodi na svojim koncertima, kao i na raznim događanjima kao što je subotnji. Tekst je naravno malo izmijenjen, ovom prilikom ću tek izdvojiti stih Jedna duša a nas dvije...
Bozanić & Kekin
Rijetko kada se desi da pobijedi neko za koga ja glasam bez obzira za što se glasa, u otrilike 90 posto (pa i više) slučajeva opcija koju izaberem nije ni blizu pobjede. Bilo da se radi o izborima za Sabor ili predsjednika, glasanju za pjesmu i album godine, izboru najseksepilnije glumice ili pjevačice, filma godine, poprilično je izvjesno da ću zaokružiti opciju koja neće pobijediti. No desilo se čudo, ovaj put sam pogodio i to dvostruko – za homofoba godine je uzabran Josip Bozanić a za homofrenda godine Mile Kekin.
Iako se na prvu loptu čini da Bozanić nije prednjačio u homofobnim istupima, jer bilo je dosta gorljivijih od njega po tom pitanju, činjenica je da je on na čelu organizacije čiji članovi često šire govor mržnje, a po svoj prilici stoje i iza gore spomenute referendumske inicijative. A još kad se tome pridoda stav Crkve prema uvođenju zdravstvenog odgoja u škole i promoviranju tolerancije prema seksualnim manjinama jasno je da priznanje odlazi u prave ruke.
Mile Kekin je nesumnjivo zaslužio svoju nagradu, i svojim pjesmama i svojim javnim istupima, iako je u subotnjem trećem dnevniku skromno izjavio da ne zna čim je zaslužio priznanje. Zadnja u nizu njegovih izjava u kojoj je između ostalog rekao da je protiv referenduma zbog budućnosti svoje djece, jer ne želi da moraju ići odavde zato što su drugačiji. Od pjesama Hladnog piva kao primjer navest ću “Frizersku pjesmu” te najnoviju “Na ovim prostorima” (...Ako si rođen van okvira/ Ovdje nećeš naći mira/ Crkveno se zvono čuje/ Priziva nove oluje…) I u Dnevniku 3 je sjajno primijetio da nije vidio inicijativu s tako lijepim imenom (U ime obitelji) a s tako ružnim namjerama.
Naslovnica
Već desetak dana me skoro sa svakog kioska gleda Jure Francetić (i ogromno slovo 'u’ na šljemu), maltene je na svakom koraku, i mada sam ga nebrojeno puta već vidio uvijek u meni izazove jednaku reakciju – gađenje. Nalazi se na naslovnici mjesečnika Vojna povijest, kojeg izdaje Večernji list, o kojem sam već nekoliko puta pisao, ali nažalost moram i ovaj put, pa makar samo na kratko. Ljubav između Francetića i VP-a traje već neko vrijeme, u broju za veljaču je predstavljen u rubrici ‘Ratnici kroz povijest’ kao “karizmatični zapovjednik elitne Crne legije”.
Zvonimiru Despotu, glavnom uredniku VP-a, to nije sporno jer su imali na naslovnici i fotografiju iz vremena JNA, koja je također dio hrvatske vojne povijesti. Pri tome svjesno zanemaruje da se radi o fotografrafiji vojne vježbe iz 1971., iz mirnodopskog vremena, 20 godina prije nego je JNA počinila zločine u Hrvatskoj, i na kojoj se nalaze uglavnom obični ljudi koji su dobili poziv za vježbu. Pandan naslovnici sa Francetićem bi mogla biti naslovnica sa recimo Ratkom Mladićem, što bi bila otprilike jednaka svinjarija. Kao još jedan izgovor su poslužile riječi neimenovanog povjesničara da je pisati o ustaškom pokretu za vrijeme socijalističke Jugoslavije bilo rizično jer je bio definiran “negativno terminima kao fašistički, kvislinški ili zločinački”. Zaista je nevjerojatno da neko drži spornim tvrdnje da je ustaški pokret bio fašistički, kvislinški ili zločinački . No tu se radi o kontinuitetu VP-a, a ne incidentu, jer je tamo i sam Pavelić predstavljen kao “kontroverzna ličnost koju ne treba niti sotonizirati niti divinizirati”. VP ide dalje, naslovnica sa Francetićem će možda nekome poslužiti i kao poster za ured ili doma, a uskoro stižu i “uravnotežene” knjige o ustaškoj vojnici.
Prvoligaš
Listajući Sportske novosti saznao sam da je NK Hrvatski dragovoljac postao novi prvoligaš, što samo po sebi i nije neka vijest, jer prvoplasirani iz druge lige upada u prvu ako dobije licencu. Ono što bode oči je grb HD-a na koji u sebi sadrži i grb NDH. Za one koji ne znaju (a takvih ipak ima, kao i onih koji se pretvaraju da to ne znaju) kratko objašnjenje: grb NDH ima bijelo početno polje, dok grb RH ima crveno početno polje. Grb HD-a još ima u početnom polju i crveno srce, da sve bude i jasnije, što i ne čudi jer se radi o klubu koji je osnovao Stjepan Spajić. I da se razumijemo nije problem što je HD ušao u prvu ligu (jer već je i igrao u njoj nekoliko godina), već je problem to da sportski klub sa takvim grbom uopće može i postojati.
Školska godina je pri kraju, televizijski i radijski programi polako prelaze na ljetnu šemu, ljeto je tu, ali u Hrvatskoj je lipanj kao rijetko kada pun događaja. Tu su aveti prošlosti i revizija povijesti, kao i snage koje vuku nazad u prošlost, jer dva puštena goluba (pardon, golub i golubica) nisu bili golubovi mira ni tolerancije, već jasna poruka o jedino poželjnom/podobnom ponašanju i uklapanju u takvo jednoobrazno zamišljeno društvo.
Post je objavljen 16.06.2013. u 22:35 sati.