R I J E Č A U T O R A
Rođen sam 1919.g. u Koprivnici. Diplomirao 1941. na šumarskom fakultetu u Zagrebu. Radni vijek proveo sam u šumarskoj struci. Od 1947. živim u Rijeci . .
A m a t e r s k i slikam , a evo sada i stihova
+++++++++++++
Čovjekovo stvaralaštvo dijelim na dvije grupacije:
- proizvodnja materijalnih (utilitarnih) izdjelaka, bez obzira koliko je u nju uloženo invencije
- proizvodnja u m n i h (apstraktnih) izdjelaka – umjetnička djela : likovna, glazbena, literarna i dr. bez obzira koliko je u njih uloženo fizičkoga rada.
Ovu podjelu naglašavam zbog siuštinski različitih kriterija vrednovanja djela.
Sva djela prve grupacije ocjenjivati ćemo po nekom funkcionalnom kriteriju, te reči ocjene : dobra su, ili loša su . .
Sva djela druge grupacije se ne mogu vre4dnovati po funkcionalnosti, pa prema tomu nisu niti dobra ili loša. Ona nam se mogu s v i đ a t i ili ne sviđati / DE GUSTIBUS NON EST DISPUTANDUM / .Možemo ih prihvaćati ili ne, no ona po prihvaćanju nisu eo ipso dobra, ili neprihvaćena loša.
Literarni radovi spadaju u drugu grupaciju, te unaprijed odbijam vrednovanje u smislu dobro / loše, ali bezrezervno prihvaćam sviđa/ nesviđa.
.
Stihovi su moja djeca. Ne mogu ih se niti odreči niti ih selektirati. To može čitatelj.
To je sudbina pisanja, kod čega autor i djelo postaju razgoličeni. Time autor normalno preuzima i rizik prihvaćanja ili neprihvaćanja, te da bude subjektivno i povrijeđen. No to je sudbina svakog javnog nastupanja.
Svaki od stihova nastao je u jednom posebnom trenutku, neopisivoga raspoloženja iz kojega se manifestira potreba odnosnoga i z r i č a j a.
Svaki stih je k a p s o k a ž i v o t a neponovljivi plod impulsivne subjektivne stvaralačke težnje. Zato je odraz radosti ili tuge, veselja ili žalosti, strepnje, žudnje, euforije ili rezignacije . Pa su oni takovi kakovi jesu: spontani, posebni, iskreni, osebujuni, . . . a zbirka je šarena, kao što su i čovjekove misli i raspoloženja.
Oni su djeca za koju svaku krivnju snosi otac, koji nužno mora hrabro prihvatiti i njihovo prihvaćanje ili odbijanje. Nitko ne ocjenjuje s koliko hrabrosti je morao stvaratelj stvoreno pokazati. Baciti janje pred vukoove /MARGARITAS ANTE PORCOS/,, ne uvijek baš gladne, ali nagonski krvožedne !
(Na prapočetku Stvoritelj je s a m stvarao svijet, te je svijet jednostrano zadovoljavajući pa i ljudi u njemu. Stvoritelj se nije imao s kome savjetovati, a kritičari su se tek n a k n a d n o pojavili i razvili. Zato su post festum svesposobni znalci : SVI ZNAJU ŠTO NE VALJA, A DA LI ZNAJU BOLJE ?!
No što je - tu je !!
Ne želim išta opravdavati. Kako opravdavati nešto gotovo, svršeno, što se ne može meliorirati ? Može se nešto drugo stvoriti /ili n i š t a /, ali to novo ne će biti opravdanje za ono bivše promašeno . . .
Ponuđeni stihovi postaju :
- kao izdjelak,
- kad kipar otkleše
- posljednji iverak
- djelo očito, vidljivo,
- golo i ranjivo . .
- Domoljubac – Zvonimir Tomac (2003.)
Post je objavljen 16.06.2013. u 15:38 sati.