Kako su izvrsno pogodili urednici u Šarenom dućanu, objavivši ovaj „humoristički romančić“ upravo hirovitog ljeta kakvo je ovo!
Isti je takav bio lipanj kada se odvija radnja „Ljeta hirovitog“: naše junake, Antonina Dure, vlasnika kupališta na rijeci Orši u Krakovim Varyma, svećenika Rocha i majora Huga, zatječemo na samoj obali rijeke, u ponešto tmurnom raspoloženju.
„Ovaj način ljeta“, reče napokon, skrenuvši pogled s Celsiusova uređaja, „dođe mi ponešto zlosretan. Hladno je, a dah mi je, iako vode popio nisam, leden. Koji nam mjesec preostaje kadli ni lipanj nije dovoljno prihvatljiv da bismo skrbili za zdravlje i tjelesnu čistoću?“
Raspoloženje im se naglo popravlja kad cestom stižu cirkuska kola i u njima stiže čarobnjak Arnoštek (i s njime njegova ljupka pomoćnica Anna), pa se i gospođa Durova naglo zainteresira za pridošlicu.
Što je dalje bilo: dovoljno je reći da su s hirovitim ljetom i međusobne naklonosti postale hirovite...
Vladislava Vančuru inače urednici Šarenog dućana opisuju kao čovjeka gorde naravi i nesklona kompromisima. Radi se o češkom prozaiku, publicistu, dramatičaru, scenaristu i filmskom redatelju, rođenom 23.06.1891. godine u Haju kod Opave. Njegov stil opisuju: „Arhaičan, stiliziran govor i zaboravljeni književni oblici, zastarjela sintaksa, ili skladnja, dugački i razgranati rečenični skupovi – sve su to značajke Vančurova djela, sve do danas monumentalnog i nezamjenjivog.“
Ono što se želi reći jest da je stil kićen, i nipošto ne očekujte grohotnu humoresku, već tek satiričan prikaz bračnog i obiteljskog života u turističkom mjestašcu. Konačno, sam autor kroz usta svog junaka Antonina progovara:
„Sav ste vražji!“ reče major. „Majstore, vi se ne predajete tek tako. Kako je moguće da ste toliko rječiti?“
„Ima za to“, odgovorio je, „mnogo razloga. Mogu vam reći najvažnije: to je zato što nisam knjiški moljac.
Prije pet ili šest godina stanovao je ovdje profesor Karlova sveučilišta, čovjek od razbora, pismenjak i disputant, čovjek koji je drmao starom i novom književnosti, a biste li vjerovali kako nije znao suvislo izreći ni broj kabine u kojoj se razodjenuo? Otada sudim kako je obrazovanje takve vrste, kad se želimo izraziti, samo teret.“