Osejava
Zelena stabla,
pod njima tepih smeđi,
jutarnja magla,
njen pokrov sve je bljeđi.
Pod suncem vrelim
modro se more ljeska,
prstima bijelim
na rubu igra pijeska.
Svud spokoj struji
tišina što ga stvara,
trabakul bruji,
modrinu mora para.
Kotišina
(malo selo iznad Makarske)
Podno crvenih stina tišina caruje
a vitar miris nosi žuke i kaduje,
i miris vrisa do mora da liči ga od umora,
i vraća miris soli, to more kamen voli!
A unda muk i stina,
samoća, KO-TIŠINA!
Post je objavljen 16.06.2013. u 08:14 sati.