Marketing
Prolazi sve…
Krenusmo jučer supruga i ja na uobičajenu jutarnju šetnju. Ona da skine šećer (bit će mi, doduše manje slatka 
!), ja da malo razradim 'motor' (srce) i razgibam 'poluge' (koljena).
„Kuda ćemo?“ pita supruga.
„U Perivoj Vrana!“
Danas u Perivoju (službenog imena „Zrinski“) osim vrana čuli su se još neki glasovi. Zadnji je dan nastave, učenici trebali doći u školu no, prirodno, nastave više nema, pa oni zauzeli mjesta po klupama, travnjacima, uz fontanu. Umjesto knjiga iz torbi vade Coca-Cole, flaše crnog vina, piva. Pojavi se i mladi profesor noseći dnevnik, sjedne uz rub fontane, otvorio ga i nešto proučava.
„I ja sam tako radila“, pomalo sa sjetom kaže supruga, profesorica već pet godina u mirovini.
Gledamo to i prisjećamo se našeg posljednjeg dana srednjoškolskog. Bilo je to davne 1962. godine. Mladost jednaka, radost slična jedino što danas ima mnogo više flaša, čaša, cigareta, tetovaža po mlađahnoj koži, 'metala' na usnicama, nosivima, ušima i tko zna gdje još. No što se može: o tempora o mores. Vremena prolaze, običaji se mijenjaju.
Odmakli smo se od mladosti i umirovljeničkim koracima krenuli kući.
„Ajmo još malo posjediti na onoj klupi“ kaže supruga. Skrenusmo s glavne šetnice na sporedni put uz koji je nekoliko klupa u hladovini. Sjednemo, naslonimo se promatrajući park i zidine dvorca Zrinskih po kojima se razlijevaju zelene tapiserije raslinja što niče između opeka.
Supruga uživa, sve joj je lijepo osim graktanja vrana. Ja uglavnom šutim. Na njezinu rečenicu divljenja u sebi izgovaram rečenicu primjedbe. Neću na glas da se ne svađamo.
Promatrajući tako park oko nas i slušajući suprugu odjednom mi se ukaže kadar/slika. U glavi odjednom začuh stihove i melodiju pjesme S.J. Stanića 'Prolazi sve…':
Prolazi sve, list zelen sad je žut
Al, naša ljubav zar ne, nikad neće proć.
Prolazi sve, sve osim sjećanja
Jer vrijeme mijenja naš svet, nama tako drag.
Zeleno, snažno stablo simbolizira mladost što se čuje u daljini a ovo drugo, osušeno, nas dvoje na zalazu života.
„Kontrapunkt!“ rekoh poluglasno. Supruga nije čula sva usredotočena promatranjem okoline. I dobro da nije, ne bi bilo dobro da sam joj trebao objašnjavati što sam rekao, a pogotovo što sam pri tome mislio.
Post je objavljen 15.06.2013. u 21:27 sati.