Opet se neki pitaju o besmislu ovakvih blogova, koje redovito posjećuju, kako ja mogu evo više od devet godina svakodnevno uludo bacati vrijeme. Ne znam, ja se dobro osjećam čim se pojavi nagovještaj dosade.
Danas je ponovo proradila nečija savjest i kuhalo se za siromahe, odmah su se pojavili dugi redovi, iskusniji u njima su imali na glavi novinske kape protiv moguće sunčanice.
Uvijek kad nemam striktnu hitnu obvezu (administracija koju sam donio doma čeka unos u kompjutor) nagonski idem u pravcu tržnice i usput fotkam, ne znam zašto, nekad sam pisao, isto ne znajući zašto i u suštini mi objašnjenje uopće nije važno.
Neki mulci su me zamolili i dali mi novac da im kupim bocu vina, ovaj put sam pristao.
Prošle godine sam imao jednu uspješnu teško ostvarivu fotku u busu, danas je jednostavno previše faktora bilo protiv, možda sutra, možda dogodine, opet velim, ne zanima me zašto.
Kobasica je dobra domaća, paprika ljuta.