Marketing
U NOCI PUNOG MJESECA
Kako sam obećao evo nešto što ne bi trebalo biti tako tužno mada u jednu ruku... Stari post koji sam malo zanovio sa par fotografija sunca i mjeseca koji su znali biti tako lijepi u Africi.
Prica ide ovako
Sjedim ispred naseg kontejnera sa Amerom razglabajući o situaciji ovdje (nase relacije sa etiopljanskom vojskom su malo u krizi al teska prica nije bas za ove stranice)
Uglavnom, debelo prosla polnoc a mi razgovaramo o temi koja i nije bas vesela. Misli su nam u nekakvim planiranjima koja su vise nego ozbiljna no ne treba se brinuti za mene, (siguran sam da ce se sve rijesiti na najbolji nacin).
Odjednom, trči malezijac k'o bez duše. Izgubljenog pogleda, sav u strahu pita; "Je ste li čuli ono, - Što je ono bilo?"
Pojma nemamo, ništa nismo čuli. Pravimo šale da je loše sanjao, da se treba malo umiti, a on samo ponavlja Anouncment, Anouncment that was Anouncment " Gledamo ga izgubljeno i pitamo se šta mu se dešava, je su li to zaista bili neki ružni snovi pa se jednostavno pogubio. Engleski mu nije jača strana, no i ne pokušava ništa objasniti a izgleda izbezumljen i više nego ozbiljan.
Eto i našeg Berhanija, ( lokalni čovjek koji radi za nas sitne poslove) trči kao bez duše i kaže da se mora upaliti svjetlo na crkvi.
( Do crkve u blizini zbog Uskrsa na moju inicijativu razvukli smo kabal sa jednom sijalicom. UN pravila ne odobravaju to, no dali smo im malo struje i svjetla da imaju za vecernje molitve a naša firma nece propasti zbog toga, mrzim glupa pravila. Nismo htjeli maknuti taj kabal ni poslje Uskrsa, pa onako s vremena na vrijeme kada se tko sjeti prikopča ih na struju nekoliko sati po noci da malo osvjetli crkvu. Crkva ne izgleda tako loše, u stvari najljepši je objekat u cijelom selu a i o njoj nekad drugi put)
Opet odlutah sa pričom,.. " Nema problema upali svjetlo, al šta se desava".
Napokon smo i nas dvoica mogli čuti neku neobicnu buku koja se ne da opisati. Zaista čudno.
Pitamo naseg Berhanija sta se dešava, kaze on "Bog je veoma ljut na nas, nikad do sada nije bio tako ljut. Muslim pray, orthodox pray, no sleep all night. Bog je ljut ". A da vidte te face nije normalno, nikada ga nisam vidjeo tako izbezumljenog. Zgledavamo se zbunjeniji neg smo prije bili no nisam u strahu i pored te neobične buke koja postaje sve jača i vjerujte ne zvuči tako ugodno u sred noci u tom kutku svijeta.
Berhani opet prica istu pricu, "God is angry".
Prepoznajemo da netko u stvari galami preko razglasa i taj zvuk dolazi sve blize nama. Uspjevamo malo smiriti Berhanija i pitamo sta to govore preko razglasa jer je sada bilo očito da je to zaista razglas.
Upravo to govore, Bog je ljut na nas svi na molitvu odmah objašnjavaju nam Liya i Maria, ( lokalna prevoditeljica i kuharica) koje su također dotrčale do nas malo nakon malezijca. Liya, takodjer vidno uznemirena na puno boljem engleskom od Berhanijevog ponavlja nam već sve što smo uspjeli razumjeti od izbezumljenog Berhanija, i to me jos više zbunjuje. "Bog je ljut, dobro al zašto". Kako ne uspjevamo shvatiti, zove nas da izadjemo na mjesto odakle možemo vidjeti mjesec.
O, najljepša pomrčina mjeseca koju sam do sada vidjeo. Glupan sam, nije mi palo na pamet da napravim fotografju.
Vise od pola mjeseca je mračno, a druga pola se nekako zlatno crveni, zaista lijep prizor.
"To je razlog za uzbunu da netko sa megafonom šeta i budi cijelo selo na molitvu jer Bogu jer je ljut kao nikada do sada. Svi u selu trebaju da vide mjesec i vidjet će koliko je Bog ljut na nas."
Nevjerojatno mi je da niti Liya koja je ipak puno drugačija od svih lokalnih nikada u zivotu nije čula niti vidjela pomrčinu mjeseca. Teško joj je objasniti "eclipse",( moram priznati da ni ja nisam znao kako se na engleskom kaže pomrčina), no tu je Amer sa svojim engleskim koji pokušava uzaludno objasniti joj što je to u stvari i odustaje nakon nekog vremena.
Bože moj, teško mi je bilo za shvatiti, no sto se može ipak sam u Bureu.
Pao mi je na pamet pukovnik Etiopske vojske Muhamed, (sa kojim smo danas pregovarali vrlo mukotrpno cijeli dan pokušavajuci riještiti neke probleme), i pitao sam se klanja li i on sada u obližnjoj dzamiji jer je Alah ljut i na njega. Bilo mi je puno lakse shvatiti zasto se nismo mogli dogovoriti oko tako lagane stvari koja nam sada pravi velike probleme i čini nas zivot ovdje puno kompliciranijim.
Kako mi se razbio san zapovjedio sam svima da se idemo pridružiti u molitvi, sada vec velikoj skupini ljudi ispred crkve. Malezijcu i Tunižaninu kazem da idu do dzamije da mogu uzeti auto, no nije im se dalo. Previše lijeni su.
Prošetao sam se do crkve sa krunicom u ruci i zamolio Boga da pogleda na ove ljude i olakša im život jer to zaista zaslužuju. Tako su mi dragi.
Ova neplanirana, kasno večernja molitva mi je zaista godila u noći koja je tako ugodna, prava proljetna puna nekog lijepog mirisa koji nisam osjetio do sada.
Ovo je mjesec iz neke druge noći
Post je objavljen 14.06.2013. u 10:41 sati.