Sva djeca na svijetu se upoznaju na isti način.
Otvoreno.
Jasno.
Nasmijano.
Uglavnom onako kako se stariji nikad ne upoznaju. Jer, to svi znaju, stariji prilikom upoznavanja drugih ljudi obično glume da su ono što nisu, ili da su ono što bi željeli biti, ili da su onakvi kakvi sami o sebi misle da jesu. Komplicirano u svakom slučaju.
Djeca odrasla na Malom otoku su jako slična, a opet – jako su različita.
Svakako nisu komplicirana.
Najstariji među njima je Marin, on ima dvanaest godina i dvije sestrice: Cvitu i Pinu.
Njih dvije su blizanke, osma im je godina i apsolutno su nalik jedna drugoj.
U znak raspoznavanja – početkom svakog dana, upozore ostatak svijeta koja je koja.
Danas je, recimo, Cvita ona koja nosi crvenu vrpcu u kosi...
Tu su i Lovre i Toma, jednom je jedanaest, a drugom godinu manje, on su također braća.
Još je jedan jedanaestogodišnjak tu – ime mu je Jere, i on, siroče, ima dvije sestre.
Teško je dječaku odrastati uz sestre, jer su one, svatko to zna – jaaako dosadne.
Jerine se sestre zovu Nora i Anja, jedna je crnokosa, druga plavokosa, jedna ima devet, a druga osam godina.
Tu je i Lucija, i njoj je 11 ljeta, ali ona je sama, nema ni brata ni sestre i tužna je zbog toga.
Nema ni tatu, on je zaspao malo prije njenog četvrtog rođendana i više se nije probudio.
Zato je Lucija ponekad jako žalosna, ponekad je i jako sretna.
Pogotovo kada joj se mama vrati s Kopna.
Tamo mora ići često, jer joj liječnici u bolnici daju neke injekcije od kojih joj ispada kosa, ali će zato biti zdravija.
Svi su oni već znali da im je došao Bruno, znali su i ko mu je tata i ko mu je mama i gdje živi, znali su i da ima kompjutor i da ima Playstation, pa su se dogovorili kako će svratiti do njega odmah sutra, kada padne mrak...
Post je objavljen 13.06.2013. u 12:14 sati.