Marketing
ZLOČINI KOMUNISTA ("ANTIFAŠISTA") I EKS-KOMUNISTA - 100 000 000 ŽRTAVA KOMUNIZMA
111 godina robije pod vodstvom vrhovništva Republike Hrvatske u sastavu Stjepan Mesić, Franjo Tuđman, i Josip Manolić
Dana 9. studenog 2013. navršiti će se gotovo četvrt stoljeća otkada je srušen Berlinski zid, i komunizam doživio slom u Europi, tako i u bivšoj Jugoslaviji kada se na XIV kongresu raspala Titova staljinistička partija, međutim, bivši komunisti nisu odgovarali za svoja brojna zlodjela i masovne zločine koje su počinili nad narodima, obiteljima, i osobama i djecom, a posebno u Republici Hrvatskoj prozvali su se „antifašistima“, i izbjegavaju bilo kakvu moralno-političku, i kazneno-pravnu odgovornost, jer se nalaze pod državnom zaštitom „svojih“ koji su preko lažnih demokratskih izbora okupirali institucije hrvatske države za koju se nisu borili, već žalili za bivšom Jugoslavijom, i priželjkivali pobjedu JNA i Slobodana Miloševića.
Otkad je u Oktobarskoj revoluciji 1917. prvi puta instalirana diktatura komunističke partije, boljševici, koji su svojom većinom u pokretu marksističke ljevice preuzeli vodstvo od socijalista i socijaldemokrata, i stavili se na čelo ekstremne ljevice, te po komunističkim diktatorima Staljinu i Titu prozvani staljinisti/titoisti (u Kini maoisti), pobili su do pada Berlinskog zida preko 100 milijuna nevinih ljudi (100 000 000), čime je komunistički pokret i marksistički sustav diktature komunističke partije postao vodeći pokret u svijetu i povijesti čovječanstva po počinjenim zločinima, jer niti jedan drugi sustav, uključujući faraonski sustav vladavine u starom Egiptu u kojemu je kralj imao apsolutnu moć nad svim stanovnicima svoje zemlje, od kojih su mnogi bili robovi, nije u žrvnju svoga mlina progutao toliko žrtava kao u socijalizmu.
Sto milijuna žrtava komunizma u povijesti čovječanstva diljem Zemlje i na svim kontinentima osim u Sjevernoj Americi, na britanskom otočju, i u Australiji kao britanskom dominionu. To nije slučajno da na tim područjima nikada komunizam nije uhvatio korijena, što je logično, jer ideologija koja čini povijesni uzrok pojavi totalitarnog socijalizma ili komunizma, nastala je upravo na tim područjima, naime, Manifest komunističke partije napisao je Amerikanac Clinton Roosevelt za račun tajne organizacije Iluminati koju je financirao bankar Amschel Meyer Bauer – Rothschild, a vodio mason i krypto-židov (židov koji je tajio svoje podrijetlo) Adam Weishaupt koji je javno slovio kao kršćanin i profesor na katoličkom fakultetu u Bavarskoj, iako je bio aškenazi odnosno njemački židov. (Bavarska krim-policija je razotkrila tajnu organizaciju Iluminati kao urotničku organizaciju, objavivši njezine zavjereničke planove dizanja revolucije i rušenja društvenoga poretka.) Karl Marx (također aškenazi i po ocu i po majci) bio je član ogranka tajne org. Iluminati, i njemu je povjerena popularizacija Komunističkog manifesta koji je 1848. godine objavljen u Londonu. Preko toga frustriranoga zgubidana, kojega je zbog njegovog ekstremizma tražilo njemačko redarstvo putem policijske tjeralice, je tajna org. Iluminati zapalila svijet - u korist onih koji su ga i stvorili - međunarodnih bankara s Wall Streeta i iz londonskog City, čime su Iluminati ostvarili dvostruki cilj: Kao prvo, eliminirali su one zemlje poput Rusije, (pokušali su revolucijom uništiti i Njemačku na koncu Prvog svjetskog rata), koja je neoliberalnoj zapadnoj kapitalističkoj privredi bili najveća konkurencija, a kao drugo sve zemlje u kojima je organizirana komunistička revolucija uvele su sustav narodne banke preko koje su kapitalisti s liberalnog Zapada pljačkali socijalističke privrede, a kada su međunarodni bankari bili mišljenja da su se dovoljno napljačkali, odnosno da kroz socijalizam više ne mogu musti narode, krenuli su u rušenje svoga projekta stoljeća, dakle, komunizma u Europi, (pokušali su i u Kini, ali neuspješno… ustanak studenata na Tjen An Menu u Pekingu, lipnja 1989. godine) kojega su torpedirali kao što torpediraju svaku zemlju i svako društvo na isti način – preko lihvarskih kamata na kredite, što je dovelo do sloma i Sovjetskog Saveza i njegovih satelitskih zemalja na političkom Istoku Europe, i Titovu Jugoslaviju, a sada preko Europske unije pljačkaju njezine zemlje-članice koje se očito nalaze u tamnici naroda prema kojoj je Bastillea mačji kašalj.
Radi osvježenja pamćenja treba podsjetiti kako su sve najvažnije bankarske kuće iz New Yorka odnosno Wall Streeta s Manhattana, i Londona, sklopile odlične poslove s komunističkim režimom, i to neposredno nakon pobjede boljševika u revoluciji u Rusiji koju su financirale i tajnom službom podupirale carska njemačka vlada, i britanska kruna, tako da je vođa boljševika, Vladimir Iljič Uljanov 'Lenjin' bio njemački tajni agent, što je nakon konačne pobjede u revoluciji priznao pred svojim pristašama kojima je rekao da je to bio njegov trik, ali da će sada revoluciju usmjeriti prema svojim financijerima, dakle, u Njemačku gdje je i izbila revolucija odnosno ustanak komunista u Berlinu (Spartakov ustanak) i Münchenu u studenome 1918. godine, i gdje je u Bavarskoj na bajunetama pušaka instalirana komunistička vlada koju je poslije srušila njemačka dragovoljačka vojska, i ugušila revoluciju na sjeveru i jugu Njemačke. Međunarodni bankari Rockefeller i iz novčarske dinastije Rothschild, i drugi, sklopili su s Lenjinovim režimom unosne poslove u području naftne industrije, i to u vrijeme dok je taj barbarski režim ubio dva (2) milijuna ljudi iako su boljševici službeno ukinuli smrtnu kaznu. Za vrijeme komunističkoga genocida u Ukraini, zvan, po odluci UN, Holodomor, u kojemu je početkom tridesetih godina pobijeno šest milijuna ukrajinskih seljaka i njihovih obitelji koje su na umjetan način izgladnjivane u svojim selima koje je tajna policija NKVD stavila u obruč, i uoči velikog vala staljinističkih čistki, je vlada Sjedinjenih Američkih Država priznala Sovjetski Savez, i uspostavila diplomatske odnose s masovnim zločincem i diktatorom Staljinom.
Kao reakcija na ustanke komunista u raznim europskim zemljama neposredno nakon Prvog svjetskog rata je nastao fašistički pokret u Italiji pod vodstvom Benita Mussolinija, koji je niknuo iz socijalističkoga pokreta, i nacional-socijalistički pokret ekstremnih desničara u Njemačkoj pod vodstvom Adolfa Hitlera, i oba ekstremistička pokreta su financirali međunarodni bankari, sa ciljem da preko diktature u Italiji i Njemačkoj naplate talijanskom narodu ratne kredite, a njemačkom narodu ratnu odštetu.
Međunarodni bankari uvijek sjede na dva stolca, tako i u Drugom svjetskom ratu kada su financirali (kreditirali) i Sovjetski Savez, i Hitlerovu Njemačku, a s Hitlerovim režimom ušli i u druge unosne poslove, a prljavi novac iz tih poslova prali su preko Banke za međunarodno poravnanje sa sjedištem u švicarskom Baselu, koju je osnovao Hitlerov predsjednik Reichsbanke, Hjalmar Schacht gdje je s guvernerom Engleske banke održavao redovite sastanke. Bankarsko-naftna dinastija iz grada New Yorka, Rockefeller, prodala je Hitlerovoj vojnoj industriji, ne samo licenciju za dobivanje nafte iz ugljena, nego je poslovala s Hitlerovom nacističkom partijom i s njemačkim okupacijskim režimom preko podružnice njihove banke u Parizu za vrijeme Drugog svjetskog rata, a Ford je na tisuće vojnih kamiona, koji su proizvedeni u francuskoj podružnici, isporučio njemačkoj vojnoj sili Wehrmacht, te je kao rasist primio od veleposlanika 3. Reicha u Washingtonu najviše Hitlerovo odlikovanje. Uz to je najveći dioničar najvećeg njemačkog koncerna, IG Farben AG, bio Rockefeller. IG Farben AG je dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine nacionaliziran, odnosno oduzet od njegovih njemačko-židovskih vlasnika Warburg, i za vrijeme Drugog svjetskog rata su novi vlasnici otvorili veliki tvornički pogon kraj logora smrti u Auschwitzu, koristeći se robovskim radom, većinom židovskih logoraša. Rockefellerova tvrtka Standard Oil i njegova banka imale su 25 posto udjela u Hitlerovom koncernu IG Farben koji je, uz pogone Krupp, činio kičmu njemačke industrije i vojne proizvodnje. Rockefelleri su podrijetlom njemački židovi koji su se prije iseljenja u S.A.D. prezivali Steinhauer. Jedini objekti u Hitlerovoj Njemačkoj na koje nije pala niti jedna jedina bomba anglo-američkog ratnog zrakoplovstva bili su pogoni tvornice IG Farben (inače je Savezničko ratno zrakoplovstvo sa zemljom sravnilo i uništilo 600 njemačkih gradova), a u njezinoj neokrznutoj upravnoj zgradi u Frankfurtu na Maini su Zapadni saveznički pobjednici osnovali svoj glavni okupacijski stožer. Nakon rata je dioničko društvo IG Farben raskomadano na nekoliko dijelova od kojih su nastale tvrtke B.A.S.F. i Bayer, čiji je većinski vlasnik međunarodni bankar Rockefeller, a Banku za međunarodno poravnanje su nakon Hitlerovog konačnog pada preuzeli Amerikanci, i zataškali svoje poslovanje s Nijemcima. Jedan od ulagača u Hitlerovu ratnu industriju bio je i otac od predsjednika Busha starijeg, naftni magnat Prescott Bush iz Texasa, i mnoge „američke“ tvrtke ulagale su u njemačku ratnu industriju i tehnologiju. Rockefeller kao vlasnički monopolist na rafinerije u Sjedinjenim Američkim Državama je sve do 1943. tankerima prebacivao kerozin za njemački Luftwaffe do Frankovog uporišta na Teneriffima otkuda su vrijedne pošiljke preuzimali njemački tankeri vozeći teret u Bremerhaven i luku Hamburg, iako se 3. Reich nalazio u službenom ratnom stanju sa Sjedinjenim Američkim Državama kojima je Hitlerova Njemačka nakon američke objave rata Japanu objavila rat, i tek nakon što je američki Kongres otvorio istragu, prestala je financijsko-gospodarska pomoć međunarodnih bankara Hitlerovom režimu. (Britanski naftni magnat Deterding je financirao nacističku partiju N.S.D.A.P., a britanski tisak je Hitleru uoči dolaska na vlast davao veliki publicitet, dok je guverner Engleske banke, Montagu Norman, kreditirao Hitlerovu partiju, i njegov režim nakon dolaska na vlast; Engleska banka ili Bank of England nije središnja narodna banka nego privatna banka u vlasništvu međunarodnih bankara, koja ima ovlast tiskanja funte, što je tvrtci „The Company oft he Bank of England“ ustupio korumpirani engleski kralj James III 1691. godine, koji je u zamjenu za lihvarski kredit za svoju vlast, koji su otplaćivali engleski porezni obveznici, vlasnicima banke dao ovlast tiskanja papirnatog novca, tako da je banka stvorila svoj kapital iz ničega, što je pravi podvig lukavosti i prefriganosti.)
Međunarodni bankari imaju različite projekte koje financijski prate, a jedan od takvih projekata je npr. projekt genetski modificiranih organizama (GMO), razvijen u privatnim institutima, koje putem svojih zaklada financiraju tajkuni poput Rockefellera, ili Billa Gatesa, a također i projekt seksualne revolucije financiran je iz Rockefellerove zaklade koja je tako na noge postavila privatni Institut Alfreda Kinseya na kojemu se kao znanstveni rezultati prihvaćaju kriminalne radnje pedofila koji siluju i muče djecu, a cilj toga jest povećanje tolerancije društva prema pedofiliji, i automatski rastrojstvo društva, jer samo društvo u kaosu može postati lak plijen onima koji nad njime žele vladati, i kontrolirati stanovništvo. U najnovije doba vidimo kako izgleda sveobuhvatni nadzor nad društvom putem interneta, u koje su upregnute tvrtke internetskih posluživača poput Google i drugi koje povjerljive i privatne osobne podatke svojih korisnika, dakle, stanovnika različitih zemalja stavljaju na raspolaganje tajnim službama u Sjedinjenim Američkim Državama koje su pak instrumentalizirane od međunarodnih bankara. Pošto moćni novac međunarodnih bankara prodire u sve pore društva, tako su mnoge agencije Ujedinjenih naroda u službi međunarodnih bankara kada putem različitih projekata cijepljenja treba smanjivati broj stanovnika u nekim zemljama, jer zemlje koje imaju velike prirodne resurse te iste resurse moraju trošiti na prehranu vlastitoga stanovništva, što znači da automatski poskupljuju resursi koje kupuju međunarodni bankari. Projekti najmodernijih oružja na bazi novih tehnologija kreiraju se u različitim privatnim institutima, i proizvode u tajnim tvornicama koje se ne nalaze pod kontrolom narodnih predstavnika u Kongresa S.A.D. Često razni stručnjaci koji u njima rade uopće ne znaju krajnje ciljeve projekata, niti poznaju druge stručnjake i svoje šefove, jer je rad podijeljen na principu rada ćelija kao u konspirativnih komunističkih ćelije. Jedan od projekata međunarodnih bankara jest i program eugenike (stvaranje i uzdizanje jedne rase ljudi nad drugim rasama), koji je nakon Drugog svjetskog rata preimenovan u genetiku. Do izbijanja Drugog svjetskog rata su razne fondacije američkih tajkuna i bankara financirale Hitlerov eugenički program; član Britanskog eugeničkog društva bio je, primjerice, Winston Churchill.)
U projekte međunarodnih bankara spada i razvoj i distribucija anti-baby-pilule kroz agencije UN, i feministički pokret financiran pak opet od zaklada međunarodnih bankara, a cilj toga projekta je stvaranje u žena lažnog osjećaja slobode, dok je krajnji cilj smanjivanje populacije, i razaranje obitelji kao osnovne ćelije društva. Zatim postoje različiti difamacijski pokreti koji služe za agitacijsku propagandu ocrnjivanja protivnika kriminalnih projekata, također financirani od međunarodnih bankara. Koliku moć novca imaju međunarodni bankari svjedoči činjenica da samo dvojica najmoćnijih među njima, Rockefelleri s Wall Streeta, i Rothschildi iz londonskog City, imaju veće bogatstvo i više imovine nego svi ostali stanovnici kugle zemaljske zajedno. Koliko s tim novcem mogu podmićivati i korumpirati čitave vlade i razne privatnike i državne službenike je očigledno.
Jedan od projekata međunarodnih bankara je bio i stvaranje države Izrael sa ciljem destabilizacije Bliskog istoka radi pljačke nafte, a Otac cionističkog pokreta za stvaranje židovske države bio je aškenazi Walter Rothschild u Londonu, koji je taj pokret pod vodstvom Theodora Herzla i financirao, a pošto je u svom džepu držao britansku vladu, preko nje je taj projekt i ostvaren, a kako bi se ubrzao, lobi cionista u Sjedinjenim Američkim Državama dolijevao je ulje na vatru anti-semitizma u Hitlerovoj Njemačkoj kako bi na židovskim žrtvama niknula židovska država koju inače nitko u svijetu ne bi priznao da nije bilo holokausta, i nije tajna da je cionistički pokret u Americi objavio rat Hitlerovoj Njemačkoj, i javno se obavezao da će financirati ulazak S.A.D. u rat sve dok Hitler ne bude bio pobijeđen u „vlastitoj tvrđavi“. Neki istraživači čak navode da je Izrael privatna država bankarske dinastije Rothschild, i da se čak na izraelskom stijegu nalazi Rothschildov grb - heksagram kakav se nalazi na pročelju zgrade obiteljske kuće i mjenjačnice Amschela Myera Bauera u Frankfurtu na Maini, koji je svoje prezime promijenio u Rothschild, samo što je bio crvene boje (das rote Schild).
Jedan od projekata međunarodnih bankara je i čipiranje ljudi kao potpuni vid kontrole nad stanovnicima koje se onda može ucjenjivati cijeli život, od rođenja do smrti, a može se na daljinski upravljač u tom slučaju usmrtiti svakog čipiranog čovjeka – ako je npr. neposlušan.
Sve donedavno su takvi projekti spadali u tako zvanu teoriju zavjere, kao i tajni sastanci Bilderberga, (javna organizacija s tajnim, konspirativnim ciljevima koju čine međunarodni bankari), koji su razotkriveni zahvaljujući hrabrim pojedinačnim istraživačima i aktivistima, te danas više ne predstavljaju toliki veo tajnovitosti, iako javnost do dana današnjeg ništa ne zna o sadržaju sastanaka te privatne organizacije čije osiguranje sastanaka (policiju, vojsku-ratno zrakoplovstvo i borbene helikoptere, i tajne službe koje štite njezine članove od „terorističkih napada“) plaćaju porezni obveznici zemalja u kojima se tajni sastanci održavaju; kao što je rečeno, sve donedavno mas-mediji o tajnim sastancima Bilderberga nisu uopće izvještavali, izuzev u obliku kratke vijesti neke novinske agencije, što je i logično jer su najveći mediji na liberalnom Zapadu u vlasništvu međunarodnih bankara, pa zašto bi sami sebe denuncirali. Sastanci Bilderberga nisu, inače, danas više pod velom tajnosti iz razloga što su urotnici već postigli jedan svoj veliki cilj, najavljen odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, a taj je stvaranje (autoritarne) „Svjetske vlade“; njezino postojanje potvrdio je bivši čelnik Svjetske banke na samitu G-20, Robert Zoellick, dana 2. travnja 2009. godine.
Najveća izdaja je kada se na poziv Bilderberga na tajni sastanak upute narodni predstavnici izabrani na demokratskim izborima, jer to znači da osim narodu polažu račun i međunarodnim bankarima, ili da pred narodnom ne snose nikakvu političku odgovornost, dok se klanjaju međunarodnim bankarima čije usmene naloge izvršavaju, a ako se pokažu ipak neposlušnima, smrtonosni atentati i državni udari rješavaju neugodnu situaciju za međunarodne bankare. (Tako je npr. likvidiran predsjednik Kennedy koji je 1961. godine javno upozorio na veliku zavjeru koja se valja Amerikom i Zapadom.)
Obično se zemlja u kojoj se održavaju tajni sastanci Bilderberga nađe na žestokom udaru međunarodnih bankara, tako da u njima izbije kriza, kao u Grčkoj, Španjolskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, zemlje u kojima su redom održana posljednja tri sastanka Bilderberga, a 2013. je sastanak završio početkom lipnja u Velikoj Britaniji odnosno Engleskoj (na njemu je sudjelovao britanskim premijer), i odmah su neki britanski političari najavili privatizaciju cjelokupnog zdravstvenog sustava u Velikoj Britaniji. Jedna od dugogodišnjih sudionica tajnih sastanaka Bilderberga je i jedna gospođa koja se nalazi službeno u Sirijskom oslobodilačkom vijeću koje podupiru međunarodnih bankara sa ciljem rušenja vlasti predsjednika Asada u Siriji koji je glavni saveznik Irana i šijitske organizacije Hizbolah u Libanonu, smrtni neprijatelji Izraela odnosno Rothschilda. Redoviti sudionici sastanaka Bilderberga su npr. bivši šef njemačke banke Deutsche Bank AG, Josef Ackerman, ili pak nizozemska kraljica odnosno sada nakon abdikacije princeza, zatim vlasnici i glavni urednici velikih medija poput The New York Times, CNN, i drugi, te razni bivši šefovi tajnih službi S.A.D. i Velike Britanije, zatim, vlasnici tvornica i koncerna, tajkuni, naftaši i drugi (tako npr, bivši zapovjednik američkih specijalnih jedinica u Afganistanu, general Petreus, kojeg je s tog položaja smijenio predsjednik Obama), a koordinator Bilderberga je aškenazi Henry Alfred Kissinger, također stalni sudionik navedenih konspirativnih sastanaka. Još kao službeni američki diplomat ucjenjivao je raznorazne državnike diljem svijeta, a i sada i u poznim godinama putuje od zemlje do zemlje i prenosi poruke svojih gazda iz kruga međunarodnih bankara; nedavno je od Izraela dobio visoko državno odličje, i to „kao Židov“, kako je navedeno u službenom obrazloženju. Inače, bio je službeni savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Nixona, i vodio je State Department, prouzročio međunarodnu naftnu krizu sedamdesetih godina, i izraelsko-arapski rat, i poslije nagrađen Nobelovom nagradom za mir. Zagovornik je podjele Bosne i Hercegovine, te su međunarodni bankari upravljali „Jugoslavenskom krizom“ i velikosrpskom agresijom, a hrvatskoj i srpskoj javnosti poznati međunarodni diplomati poput lorda Petera Carringtona ili Carla Bildta, koji su predsjedniku Tuđmanu, i Aliji Izetbegoviću, servirali raznorazne lažne mirovne planove, i dan-danas su redoviti sudionici tajnih sastanaka Bilderberga.
Međunarodni bankari su izravno izazvali Prvi svjetski rat, i neizravno, preko financijsko-gospodarske Svjetske krize i sloma burze na Wall Streetu, izazvali su i Drugi svjetski rat. U ovo vrijeme pak rade na izazivanju Trećeg svjetskog rata što se vidi po utrci za hvatanjem što boljih pozicija u podjeli interesnih sfera u svijetu, a podjela interesnih sfera je uvijek naznaka novih ratova. Također svjetska financijsko-gospodarska kriza izazvana slomom burze na Wall Streetu 2007./2008. godine prouzročena je od međunarodnih bankara, i predstavlja umjetno izazvanu krizu radi pljačke naroda i prelijevanja kapitala od dole, od baze u narodu, prema gore, prema vrhu na kojem se nalazi bankarska elita liberalnog Zapada. S.A.D. i EU su u džepove vlasnika posrnulih banaka nakon izbijanja krize iz 2007./2008. pospremili preko 1500 milijardi dolara i eura od poreznih obveznika, može se već tvrditi, iz obje tamnice naroda.
Jedan od najvećih protivnika međunarodnih bankara je Katolička Crkva i Sveta Stolica na čelu s papom, jer Crkva je čuvarica duhovnosti, a samo čovjekov raspad duše jamči međunarodnim bankarima moć potpune kontrole nad čovjekom kada čovjek, koji nije samo tjelesno nego i duhovno biće, bude potpuno podvrgnut ovozemaljskim užitcima i materijalizmu, i odvojen od Božje ljubavi, prihvaćajući kao svog vrhovnog pokrovitelja božanstvo zvano novac i njegove vlasnike – međunarodne bankare koji pod svojom kontrolom drže najveće središnje banke na svijetu, onu u Sjedinjenim Američkim Državama, Federal Reserve System u gradu New Yorku na Manhattanu odmah uz Wall Street, koja je privatna banka, a ne narodna banka, zatim, Englesku banku, i Europsku centralnu banku u Frankfurtu na Maini, tako da je kriza u euro-zoni kriza kojom upravljaju međunarodni bankari (na čelo Europske centralne banke instaliran je bivši direktor europske podružnice wallstreetske banke Goldman Sachs) koji nemilice pljačkaju cijele zemlje poput Grčke, Španjolske, Cipra, Italije, Portugala i druge, (trenutno je na redu Slovenija), a ponegdje Bilderberg organizacija uspijeva svoje kadrove (aparatčike) nametnuti čak za ministre financija pojedinih zemalja, i predsjednike vlada (kao što je neko vrijeme diktator u Italiji bio Bilderberg Mario Monti), što je isto kao da se lopova postavi da bude zaštitar ispred trezora u banci. Važna poluga i transmisija međunarodnih bankara je Međunarodni monetarni fond (IWF) koji se samo tako zove, a inače se radi o jednoj privatnoj banci koju financiraju države, odnosno porezni obveznici, ali to nije nikakva novost, jer poreznici obveznici u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama su putem izdajica u redovima demokratski izabranih narodnih predstavnika prisilno financirali posrnule anglo-američke privatne banke u vlasništvu međunarodnih bankara, kao banka Goldman Sachs ili banka Chase Manhattan (od Rockefellera), zatim Bank of America i slične banke s Wall Streeta i iz Londona, i njihove podružnice u Njemačkoj, i drugim europskim zemljama.
Što se tiče Hrvatske, ona je potpuno ovisna o krizu u euro-zoni, jer je HNB vezala tečaj kune za euro (EUR), i devizne rezerve ne drži u zlatnim polugama nego u novčanicama eura, i to deponirane u inozemstvu, odnosno u Europskoj uniji, a ne u Republici Hrvatskoj, tako da je svaka vlada RH ovisna o međunarodnim bankarima, što se i vidi na djelu izvršavanja svakog diktata koji stiže iz Bruxellesa koji je (Europska komisija) produljena poluga međunarodnih bankara i njihovih korporacija, a usmjeren protiv interesa hrvatskog stanovništva. I moćna Švicarska je nedavno slomljena od strane međunarodnih bankara koji su, vjerojatno s korupcijom, nagovorili švicarsku vladu da tečaj nezavisne švicarske valute franak, koji je svoju moć crpio iz jakog švicarskog gospodarstva, i s velikim zlatnim rezervama, veže za tečaj valute euro čiji se tečaj također ne temelji na zlatnim rezervama kao ni američki dolar ($), tako da su dolar i euro umjetne valute koje stoje na staklenim nogama, i kad god međunarodni bankari požele, mogu kroz špekulaciju srušiti obje valute, jer oni upravljaju velikim burzama u New Yorku i Londonu, kao i središnjim bankama. Guverner Hrvatske narodne banke je marioneta međunarodnih bankara, a HNB samo service za ubiranje sitne provizije od promjene valute euro u kunu i obratno, tako da je kuna valuta koja se temelji na ničemu, i hrvatsko gospodarstvo i cijelo društvo može jednim potezom biti uništeno kad god međunarodni bankari požele, a poželjeli bi u slučaju da se hrvatska vlada protivi rasprodaji hrvatskog narodnog gospodarstva i prirodnih resursa, dakle, ucjenom (i korupcijom) do kontrole nad prirodnim resursima neke zemlje međunarodni bankari ostvaruju svoje interese, jer ne moramo sumnjati da neki službenici u hrvatskoj vladi primaju mito i proviziju za svoju prljavu rabotu veleizdaje. Već sama činjenica da je Bruxelles sklopio pakt s Banskim dvorima o tome da DORH i USKOK nema pravo istraživati transakcije Europske banke za obnovu i razvoj govori sve o tome.
Diktator Tito se bio stavio potpuno u službu međunarodnih bankara, tako da je bivša komunistička Jugoslavija ovisila o Wall Streetu, i kad su međunarodni mešetari vidjeli da se Jugoslavija neće održati zbog hrvatskog otpora protiv pokušaja Miloševićeve dominacije i srpske hegemonije, i kasnije velikosrpske agresije, odlučili su prihvatiti raspad Jugoslavije, ali tako da svaku bivšu jugoslavensku republiku stave zasebno pod svoju kontrolu, a BiH podijele.
Račun za podjelu BiH stigao je nedavno iz Den Haaga u Zagreb, s naznakom o 111 godina za Šestoricu zbog ratnih zločina koji su počinjeni kao posljedica podjele BiH.
Svi u prvostupanjskoj presudi od Šestorice koji su osuđeni kao ratni zločinci su redom bivši komunisti i udbaši, a bivše državno vodstvo (vrhovništvo) na čelu s Franjom Tuđmanom kao vođom „udruženog zločinačkog pothvata“ je tom presudom također osuđeno kao kriminalno, što je apsurd, s obzirom da je predsjednik Tuđman surađivao s neizravnim predstavnicima i izaslanicima međunarodnih bankara, odnosno s Bilderbergima, tako da je u biti trebao biti nagrađen,a li međunarodni bankari su takvi da kad nekoga iskoriste, bace ga kao staru prljavu krpu, jer nakon što je potpisao Daytonski sporazum postao je u zapadnom tisku „autoritaran“, iako je to bio od samoga početka.
Sveobuhvatna suradnja međunarodnih bankara s bivšim komunistima donijela je hrvatskom narodu samo bol i patnju, a bivši komunisti i udbaši su čak uvjerili Hrvate da rade u njihovom interesu, i da su jedini pravi narodni predstavnici, tako da je takvo tumačenje preuzela čak i Katolička Crkva u Hrvatskoj, koja je preko Komisije za pravdu i mir Hrvatske biskupske konferencije izrazila svu potporu Šestorici, i pozvala državne vlasti, koje obnašaju eks-komunisti, da pomognu u rušenju optužbi iz prvostupanjske presude u žalbenom postupku, čime je Crkva praktički pozvala hrvatski narod da svoju sudbinu stavi u ruke pokojnog Franje Tuđmana, odnosno veže sudbinu Hrvata za bivše državno eks-komunističko i udbaško vodstvo, zaboravljajući kakav je javni spor vodio pokojni kardinal Kuharić s Matom Bobanom, vođom „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“, koji je bio Tuđmanova produljena ruka u Hercegovini, i kako je ovaj nekadašnji udbaš ružno predbacivao kardinalu Kuhariću da nije dovoljno domoljub ako kritizira Tuđmanovu politiku prema BiH i hrvatsko-muslimanske sukobe. Na kraju cijeli narod drhti od prvostupanjske presude umjesto da bude sretan da su oni koji su ga vukli za nos i preko ponora u nesreću kažnjeni, a s obzirom na počinjene zločine zavrijedili su i 222 godine, a ne samo 111.
Predsjednik Tuđman i njegova Šestorica su morali znati da će za podjelu BiH platiti hrvatska strana, a ne srpska strana niti međunarodni posrednici koji su im servirali svoje lažne mirovne planove od kojih je svaki bio gori od prethodnog, i dolijevao ulje na vatru, a Srbi su trljali ruke od zadovoljstva što se Hrvati i Muslimani u BiH kolju za mrvice teritorija koje im je Slobodan Milošević sa svojim pomoćnikom u zločinima, Radovanom Karadžićem, bacio pred nos, i morali su znati da je jedino pravo rješenje isključiva borba protiv velikosrpske agresije kao jedini jamac pobjede i opstanka, a što su poslije pokazali Washingtonski sporazumi i ratna pobjeda Hrvatske vojske (HV), Armije BiH i HVO, protiv genocidnih trupa generala Ratka Mladića 1995. godine u sklopu Oluje i vojno-oslobodilačkih antifašističkih akcija u BiH.
Istovremeno s prvostupanjskom osudom Šestorice, je u drugom predmetu došlo do prvostupanjske oslobađajuće presude Miloševićevim izvršiteljima zločina, vodećim čelnicima srpske tajne službe, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, koji su uopće omogućili divljanje srpskih paravojnih jedinica po Hrvatskoj i BiH, ratne zločine nad hrvatskih ratnim zarobljenicima i zarobljenim hrvatskim civilima, i etničko čišćenje hrvatskog stanovništva, i genocid nad hrvatskim narodom. Po toj logici s kojom se rukovodio haaški sud ICTY je i Slobodan Milošević trebao biti oslobođen od optužbe. Stoga je ova oslobađajuća presuda dvojcu s kormilarom (Slobodanom Miloševićem) dijabolična, jer ispada da Srbija nije kriva za velikosrpsku agresiju, niti da išta ima s ratnim zločinima, etničkim čišćenjem, i genocidom u RH i BiH, tako da je ovaj međunarodni sud ovom presudom krivotvorio povijest.
Jovica Stanišić bio je tajni agent središnje obavještajne službe Sjedinjenim Američkih Država, CIA, koji je nakon Daytona rušio Miloševićev režim, međutim, to ga ne ekskulpira od zločina za koje je de facto odgovaran, dok nam haaški sud govori da je nevin.
Što se tiče hrvatske strane, ispada da je jedino Hrvatska izvršila agresiju na BiH, ali trebamo se zapitati zašto smo kao društvo uopće dospjeli u neugodnu situaciju nakon presude Šestorici. Što bi bilo da je srpski dvojac osuđen? Ako će se tužiteljstvo žaliti na prvostupanjsku oslobađajuću presudu, žalbeno vijeće može Miloševićeve suradnike na kraju osuditi, međutim, kakve to veze ima s hrvatskom stranom ako je i hrvatska strana osuđena. Šestorici je suđeno jer su s hrvatske strane počinjeni zločini nad muslimanskim civilima za vrijeme hrvatsko-muslimanskih sukoba u BiH. Očito se radilo o ekstremistima koji su počinili zločine, jer Slobodan Praljak tvrdi da je nevin, dakle, sa zločinima nema ništa, i ostala petorica također. Ostaje jedino da je kriv sveti Petar, ili kako je Praljak tvrdio u svojoj obrani na haaškom sudu, da je HOS kriv, dakle, Paraga je kriv za sve! Postoji samo jedan mali problem, a taj je da su barem dvojica od Šestorice sudjelovala u ubojstvu hrvatskog generala Blaža Kraljevića, zapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga u BiH, i osam stožernih članova HOS, ubijeni u zasjedi Kažnjeničke bojne HVO, 9. kolovoza 1992. godine, nakon čega se HOS u BiH praktički raspao, a neki dragovoljci i bojovnici su prešli u HVO, neki su otišli svojim kućama, a neki su zatvoreni u logore pod zapovjedništvom bivšega komunista Mate Bobana, jer su valjda nosili na svojim ramenima hrvatski nacionalni i povijesni grb.
HOS se borio za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu protiv velikosrpske agresije, a predsjednik Tuđman je HOS proglasio „ekstremima“, a neki povjesničari su Tuđmanove etikete koje je lijepio hrvatskim domoljubima, koje je nazivao i „desničarima“ i „ustašama“, pretočili u povijesne udžbenike o Domovinskom ratu, i ovih 111 godina se sada nikako ne uklapa u tu lijepu sliku o predsjedniku i vrhovniku Franji Tuđmanu - državniku s vizijom - koji je bio pametniji od pape. Ironija sudbine jest, da je Republika Hrvatska pod vodstvom Franje Tuđmana bila suosnivač međunarodnog tribunala za ratne zločine, ICTY. Nije prvi puta u povijesti da su Hrvati sjekli granu na kojoj su sjedili. Tko očekuje pravdu, doživjet će nepravdu, a tko se bori za pravdu, živi kao pravednik. HOS se borio za pravdu da srpska granica bude na Drini, a ne na Uni i Savi, i živi u vječnosti kao pravednik, i kao jedini konzekventni branitelj Bosne i Hercegovine od prvog dane velikosrpske agresije, koji je imao tu nesreću da su mu lažni hrvatski domoljubi – bivši komunisti, preobučeni u pseudo-nacionaliste, zabili nož u leđa, ali nitko u svijetu ne može tvrditi da su Hrvati izvršili agresiju na BiH, jer je povijesna činjenica da je HOS, koji je osnovan u Republici Hrvatskoj, i u glavnom gradu Zagrebu, branio Republiku Bosnu i Hercegovinu od velikosrpske agresije, i to do posljednjeg daha.
Stoga je toplo za preporučiti Hrvatima da razmisle ponovo u čije su to ruke stavili svoju sudbinu, i da konačno prestanu birati i podržavati bivše komuniste, za Boga miloga!
CBK
Post je objavljen 12.06.2013. u 17:53 sati.