Obukla sam najcrnju noć i otišla nedaleko od sna, gdje se granice pretapaju jedna u drugu i gdje ne postoji mjesto na kojem se duša može sakriti.
Te usne, kojima si ljubio druge, gledam očima tvojim i vidim, da ti se život vraćao unatrag kad si po njihovoj koži ostavljao otiske bola, tako lažne, a u tom trenu tako važne i uz to lice lopova, koji krade zadnji izdisaj kada duša ispušta šapat: “volim te”.
Hej, dušo, zato ću ti ukrasti taj zadnji izdisaj u ovoj najcrnjoj noćnoj haljini u kojoj ti dolazim i ostavljam moj otisak na tvojim usnama.
I onda, kad je najbolnije i onda kad ostaje samo suza slutnje, gorke šifre tvoje ljubavi zauzimaju svoj sat u mom dnevnom rasporedu pa se vrlo taksativno postavljaju kao imperativ mog trenutka.
Ne!, obukla sam najcrnju noć i odlazim tako blizu snu, da bih zaboravila čak i sebe pa još više kliznula niz noćnu tamu u beskraj ljepote ništavila.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.