Duša je moja poput leptirovih krila (krhka) iako to nitko ne primjećuje kada me ugleda ili sa mnom razgovara, svima izgledam jako, a nisam iako se trudim biti jaka, ali više snage nemam.
Nikada nikome ne bih poželjela da ima život kao ja jer nitko takav život zaslužio nije. Trudim se da mi život bude zanimljiv, da ga živim punim plućima, ali ne mogu nemam više snage jer sve što radim radim krivo već duže vrijeme. Sama sebi sam rekla da novčanu pomoć neću tražiti više, ali ponovno ju tržim i nisam sigurna da li me itko razumije, ali stvarno mi je pomoć dobrih ljudi potrebna i bila bih sretna kada bi mi nekolicina ljudi uplatila desetak kuna ali rijetko tko danas u novčaniku ima toliko za sebe.
Teško je znam i zato se ničemu ne nadam jer da se nadam mogla bih se razočarati sama u sebe, hvala vam svima što me trpite