Marketing
Lički intervju
Neki dan sam dao intervjuac za moje Ličane iz "Lika Clubbinga" koji je danas objavljen. Kako ponedjeljkom pišem nove tekstove, ovaj put sam odlučio staviti ovaj intervju jer eto... o Lici je pa ima možda stvari koje nisam nikad rekao a nekom će biti zanimljive. Zato zavalite se i čitajte, nije to jedan od onih uštogljenih intervjua... ;)
Da malo izreklamiram i njih, pa eto kliknite na njihovu fejzbuk stranicu da vidite o čemu oni pišu:
Fejsara stranica "Lika Clubbing"-a
Onda... krenimo...
Bok Krule care! Za početak, reci nam otkud si i čim se baviš?
Bok Lika Clubbing!
Na internetu sam poznatiji kao Bloger Krule, pravog imena Jadranko Hodak, a inače dolazim iz Plaškog gdje mi je kuća nekih 200tinjak metara od prekrasne Kapele. Zadnjih 12 godina podstanarim i radim u Rijeci. Većina vas će znati gdje je Plaški, a ako slučajno neki Slavonac, Dalmoš, Istrijan, Zagorac… ovo čita a ne zna gdje je to mjesto, to vam je tamo gdje su pala ona 2 vojna MIG-a i to točno na babu koja je bila tog trena na njivi. Bez brige, preživjela je, Ličanka je to, ni vojni avion joj ništa ne može. Eto, sad bi svako treba znati di je to.
S čim se bavim? Pa ja sam ti po struci profesionalni građevinar i evo 12 godina sam u čistoj bauštelskoj operativi i to kao radnik a ne kao vlasnik firme tj. gazda. Da, trebam naglasiti da sam BIO u operativi 12 godina jer sam na kraju završio na birou pa sad odradim štogod na crnjaka da skucam koju kunu za život. Jebi ga, živa borba… al bitno da predaje nema. Naravno, bavim se i pisanjem koje i je razlog ovog našeg razgovora.
Reci nam svoj komentar o Lici. Što misliš da nedostaje? Želiš li se vratiti u Liku i živjeti tamo? I zašto.
Iz Like mladi bježe i to ne bježe zato što Liku ne vole nego je situacija takva da ako ne radiš u nekoj državnoj firmi, za tebe nema mjesta i da bi se „spasio“, moraš otići negdje u neki veći grad ala Zagreb, Split, Rijeka… da bi preživio. Sva sreća da ne možemo u Ameriku ka što su prije išli naši stari jer bi nam Lika ostala prazna. I sam spadam u tu grupu „trbuhom za kruhom“ jer takav je trend ne samo u Lici, nego i u ostalim regijama koje najviše gospodarski pate a Lika je nažalost jedna od njih. Aj reci da lažem? Pa u Zagrebu ima više Ličana neg u Lici. Preko tjedna Lika prazna a vikendom kad se ka sokolovi sletimo svi svojim kućama, Lika puca po šavu a lokalni kafići trljaju rukama jer – „EVO IH, DOŠLI NAŠI GASTERBAJTERI!!!“. Livade su nam prazne. 80tih godina nisi moga hodat a da ne staneš u kravlju balegu a danas svakih dvajs kilometara jedna krava. Više dalekovodnih stupova ima neg krava. Još malo pa ćemo zaboraviti kako se krumpir sadi pa kad ga neko i posadi bit će – „GLEDAJDE KRUMPIR NIKA!!!“. To je sve politika sjebala. Politika je mladom čovjeku poručila, a i u krajnjoj mjeri pokazala svojim primjerima, da se rad kao rad ne isplati. Svi ovi glavonje u vrhu politike bruje o jebenim kapitalnim investicijama, kojih zapravo i nema, al da ih i ima… pitam ja vas bil se ko Like sjetio kad su kapitalne investicije u pitanju? – Da vam odgovorim onako kako inače i tekstove napišem, iskreno – bi kurac! Svima Lika puna usta, a kad guzičar treba nešto napraviti za svoj kraj, onda mahuna. Ajde molim te. Pa što ćemo vi i ja Liku dići na noge? Možemo mi okopavat njive kolko te Bog oće, ali ako neki krupni kapital neće stati iza nas, možemo se svi ulovit za ruke i udarat kozaračko kolo na sred njive. Razvijanje kraja podrazumjeva ulaganje u proizvodnju a ne, jebem ti žito, navuku fasadu na zgradu općine pa vele da je to kapitalna investicija. Još malo pa će i pražnjenje septičkih jama biti kapitalna investicija. Eno ti onog Čačića i sad njegovog nasljednika Vrdoljaka… pa kad je iz njihovih usta izašla riječ Lika!? Majkemi ako oni i znaju da smo mi u RH. Čačo misli da je Lika vrsta proizvođača papučica za gas a Vrdoljak, on misli da je Lika lajk na fejzbuku. Lički narod je vrijedan i marljiv narod, al ima ona reklama za one gume Mišelinke pa veli „Snaga bez kontrole“… eto to nama fali – „kontrole“, neko ko ima kapital i volje da uloži u Liku kako bi kontrolirao svu tu silnu vrednotu. Pa jel nije žalosno da je Lika bila bogatija prije 40 godina nego sad? Ej… danas robot po Marsu piči a mi zaglavili za usrat se! Pa ja sad pitam, a što će biti za slijedećih 40 godina? Ako se nešto ne promjeni, najebašmo mi bez zrna baruta! Pazide dobro što ti velim!
Da, volio bi se vratiti živjeti u Liku… no kako je posao građevinara takav da nikad kod kuće nisi… izgleda da će to doći na red kad odem u penziju, a do tada ka i svi sokolovi, vikendima pičit kući. ;)
(na slici: Domagoj Jakopović - Ribafish, Konjina, Siniša Mareković)
U svakodnevnoj si online komunikaciji sa mnogo ljudi, kakvu sliku Hrvati imaju o Ličanima?
Evo nikad u životu nisam čuo ružne riječi o nama Ličanima i Ličankama, al to je najvećim djelom zato što se mi nigdje ne guramo i na ništa ne žalimo. Kad ste vi čuli da se Likota na tevejcu na nešto žali?... da mu mala plaća?... da mu suša sve pobila?... da mu nešto poplavilo?... ama bilo bilo bilo što? – nikad ništa. Nas meteor da pogodi, niko zna ne bi jer se time hvalili ne bi. Zbog te naše šutljivosti, gospodarski ispaštamo jer dok drugi galame da im svega treba, nama dosta da nam šljiva rodi i to je to. Za druge, mi smo uvijek gorostasi od 2 metra visine i 150 kila, planinski ljudi… ko Jeti. Glavna poveznica im je medvjed i bukva. Od viceva o Ličanima, znaju samo onaj – „Silova medvjed bukvu pa nasta Ličanin“, pa ovim putem apeliram da se izmisli neki novi vic na račun nas Ličana jer više od 20 godina ja slušam taj vic, pa kad se ja ne nasmijem onda ovaj misli da sam se naljutio… a nije da sam se naljutio jer kome normalnom jedan vic može biti smješan 20ikusur godina!?!? Da ja Dalmošima pričam vic „Silovala srdela kamen pa nasta Dalmoš“, prvi put će se nasmijati… a sad dragi Dalmoši, zamislite da vam to neko priča preko 20 godina… bil mislili da je taj lud? Mjenjajte više te viceve! Isto tako, znaju nas zajebavat na račun „ličkog rukovanja“ (znate na što mislim?) i s time smo obilježeni za cijeli život, al ja to okrenem na zajebanciju pa kad vidim da me neko zajebava ja mu velim „Nemoj da ti uvalim ličko rukovanje, oči ćet zasvjetlit ka štop svjetla na jugiću!“. Često nas pobrkaju sa Hercegovcima zbog govora. Drže da smo kapacitet po pitanju jela i pića. Po njima sva Lika sluša narodnjake. Znaju da nikad ne udaramo šakom neg otvorenim dlanom al tek nakon što nas je netko 2 sata prcao pa nam se prelila čaša. Kad nekom veliš da si iz Like, taj obavezno navede da mu je baba isto iz Like, al ako ne baba onda od babe baba pa ja nekad pomislim ka da su svi potekli iz našeg kraja. Prati malo. Čim veliš da si iz Like odma ide „Moja pokojna prababa bila iz Kutereva!“. Svi imaju nekog iz Like. Naravno da ne zaboravim… po Plitvicama nas svi poznaju.
Za nas imaju samo dobre riječi i to mi je jako drago.
Činjenica je da si najpoznatiji Ličan na facebooku, jesi svjestan toga?
Ma ne znam ja dal je to baš tako. Vi ste prvi koji mi to vele i da budem iskren, ne znam što da vam velim na to. Narod voli čitati tekstove napisane na narodnom jeziku… bez cenzure… bez lektora… onako kako srce i razum vele, pa eto imam možda malo veći broj čitatelja neg neko drugi na fejsu ko piše recimo pjesme, putopise… itd. Ne umatam ništa u nikakav celofan neg napišem onako kako čujem na gradilištu… ulici… birtiji… onako kako svako iz naroda misli a možda ne zna napisati, pa onda kad to pročita onda veli „Krule jebatisebe, to je tako!“, a to je tako zato što sam dio naroda. Ono što mi je najviše drago je što je spektar publike širok… birajte zanimanje koje oćete, u publici je jedan takav… oš doktora… oš političara… oš čistačicu… oš automehaničara… oš mog bauštelca… oš bez škole oš sa doktoratom… a to znači samo jedno, bez obzira na stupanj obrazovanja kod mene su svi ISTI, mali ljudi sa brdo problema ka što sam i sam. Prevedeno, svi smo u istim govnima. Zato su tekstovi takvi kakvi jesu i zato to narod voli jer tekstovi „smrde“ ka što i svi mi „smrdimo“ i ne pretvaramo se da je oko nas sve mirišljavo, kad nije . Isto tako nastojim komunicirat sa publikom, pa eto koliko god vremena imam, svakom odgovorim na poruku dal to bilo „Jebi ga stara, znam da je sranje, nedaj se!“… il nešto duže, al svakom nešto napišem, pročitam što mi ima za reći. I da nešto razvrstamo, nisam književnik niti išta slično, ja sam narodni pripovjedač!
Imaš li kakav plan za pisanje tekstova? Vremenska ili neka druga ograničenja? Ili je baš sve spontano?
Ma kakvi planovi… to sve iz glave te sekunde baš ka ovaj intervju. Nema ograničenja nikakvog, al baš nikakvog, čak nemam ni kredit koji bi me sputavao u stvaralaštvu. Nisam nikad bio član ni jedne stranke, niti ću biti. To su ti neki od osnovnih uvjeta da si slobodan pri stvaralaštvu… jer recimo kad serem po bankama, onda da imam kredit onda bi neko reka: „Vidi ga, sere jer je dužan pa sad svoje frustracije udara drugima soleć pamet!“, al nemam pa svejedno stanem u obranu ljudi koji grcaju pod bankarskom čizmom. Kako o bankama, tako o SDP-u… HDZ-u… naravno, kad treba i kad je trenutak da se „udari“, jer udarati na prazno je samo udaranje na prazno… jer kad Linić ode u Dubai sa čovjekom koji poreznoj duguje nekoliko milijuna kuna, ja ga jebem ako neću oplest po tome, samo što ja o tome ne pišem kao drugi portali nego „ošinem konja kandžijom“… to sam samo uzeo za primjer… a takvih imate koliko oćete. Usotalom, onaj ko me čita vidi da u tom pisanju nema ništa planskog neg da je sve baš onako kako velite, spontano. Da je drugačije, ne bi valjalo.
Znaš li da radiš vrhunski „community managment“ tj. da si vrhunski menadžer za društvene mreže?
Dal vi meni vjerujete da ja ne znam što to znači to „community management“, pa sam išao guglati! Veli Gugl majka, citiram:
„Community managment predstavlja komunikaciju s vašom ciljanom skupinom na društvenim mrežama. Obuhvaća vođenje profila na društvenim mrežama, redovno plasiranje relevantnog sadržaja, animiranje korisnika te odgovaranje na sva pitanja korisnika.“
E sad kad sam ovo izguglao, onda mogu reći da ispada da jesam taj vražji komjuniti menadžer. Da, redovito vodim profil, pišem tekstove što ozbiljne što zajebantske a samim tim animiram korisnike da shvate malo dublje društvo u kom živimo i da, odgovaram na sva pitanja koja mi upute... hm… valjda sva, nemam pojma. J
Jebate, ta riječ „menadžer“. Prije sam zna samo za menadžere u Americi i to su uglavnom bile face. Danas to došlo kod nas pa eto svaki šupak menadžer, pa čak i ja! Kako ono velite, komjuniti menadžer? Idem materi u Liku javit da sam komjuniti menadžer!
- Alo stara!
- Reci sine!
- Ja sam komjuniti menadžer!
- I što ti veli doktor, kaš na operacju?
- Stara, nije to bolest!
Kad si počeo s pisanjem tekstova?
Počeo ravno prije 4ipo godine. Piskarao sam i po raznim forumima al uvijek bi me izbacili i to trajno (u informatičkom jeziku „perm ban“) jer sam o svemu pisao iskreno, onako kako mislim… i di god bi došao, šut karta je išla u roku 4-5 mjeseci. Onda reko, pisat ću sam za sebe, otvorio blog (www.krule.blog.hr) i tako je to krenulo a narod se nekako prepoznao u svim tim tekstovima, sjelo mu dobro i počeli me pratiti. Moj prvi tekst je bio na temu sportskih dvorana koje smo tada gradili radi svjetskog prvenstva u rukometu i na to skurili 4 milijarde kuna a danas propuh udara kroz dvorane pogotovo kroz splitsku koja vječno zjapi prazna. Riječi jedne ne bi rekao da te dvorane danas donose zaradu, al brate mili, sjebat 4 milijarde kuna da bi propuv dera kroz dvoranu – pa to je za strpat nekog u prdekanu. Al to i je naš problem, mi se uvijek imamo potrebu dodvoriti nekom šupku iz Europe, a sami za sebe ne marimo. Sva sreća da nas nisu izvukli za ono europsko nogometno prvenstvo, sad bi imali 5 stadiona i 2 miliona ljudi na birou. Mi iz krajnosti u krajnost, nikad ništa normalno… ka da smo se pretplatili na novine „Kako sve sjebat“.
Osuđuju li te ponekad zbog toga što pišeš? Kako pisanje doživljavaju tvoja rodbina, prijatelji,...? Jesi li se sreo ponekad s nekim političarem kojeg si „počastio“...?
Da pišem o cvijeću, našao bi se netko ko bi osuđivao, a kamo li kad pišem o dnevno-političko-društvenim stvarima, od politike pa na dalje. Uvijek ima ljudi kojima ne paše što pišem, što je i normalno jer nedaj Bog da svi isto mislimo onda bi to doslovce bilo jednoumlje. Pa da ti je cura Beyonce, neki bi rekli da je zgodna a neki da je ružna ka jarak… tako ti je i sa mojim tekstovima, nekom dobri nekom jarak. Što se tiče doživljaja moje rodbine i prijatelja, nema tu ama baš ničeg… to ti je ka mater od Messija, može ovaj razvaljivat u nogometu kolko oće, on je za nju samo njen mali Messi. Tako je i samnom kad su prijatelji i rodbina u pitanju, ja sam samo prijatelj i rodbina, ništa više. Najbolji prijatelj me ni ne čita, al zato svako malo zove da idemo na pivu. Tako treba i biti.
Nisam se nikad našao ni sa jednim političarem kojeg sam kako vi velite „počastio“. Moram priznat da niti imam želju da se nalazim sa nekim ko nas je zadužio 50 000 000 000 dolara (namjerno pišem u brojevima da se ne zaboravi koliki je to dug), ko nam je uništio kompletnu industriju i poljoprivredu pa sad ovisimo o ta 3 mjeseca turističke sezone. Pa čovječe, mi kraj šuma Like i Gorskog Kotara kupujemo namještaj iz Italije jer nemamo svoje tvornice namještaja – pa jebem ti općinu, el to normalno!? Naša glavna drvna industrija je pilana, jebem ti pilanu i sve. I sad na kraju, da se ja nađem sa jednim takvim, ama ni kod Svetog Petra čak!!!
Koju glazbu slušaš i gdje si najviše izlazio? I izlaziš li još van?
U Plaškom sam do svoje 14te godine života, izlazio samo po šumama i livadama. Kapelu smo prejahali uzduž i popreko a priroda nam je bila druga kuća. Svako moje generacije će vam reći isto. Onda je došao rat i prognanički dani u Ogulinu pa sam se prvi put susreo sam čarima grada jer Ogulin je za mene tada bio ka da sam došao u New York. Normalno, gimnazijski dani u Ogulinu su podrazumjevali i izlaske u gradske kafiće i legendarni ogulinski Diksi. Kasnije odoh u Rijeku na građevinski faks, a studentski dani ko studentski dani… ko nije probao ne zna o čemu govorim. Po završetku faksa, ravno u vojsku (pozdrav Gospiću, tamo odgulih 4 mjeseca te 2000te) a iz vojske na posao… a bauštela je takav posao da te nema od jutra do navečer pa su tako nekako izumrli i izlasci. Jebi ga, nemam ni ja više 20 godina, 36ta je na leđima ;)
Od glazbe? RHCP, REM, Pink Floyde, Edo Maajka, TBF, dalmatinske klape, sevdah… ali onaj stari stari sevdah kad slovo „A“ razvuku po 30 sekundi… što se tiče narodnjaka, ne slušam ih jer ih eto ne slušam ka što ne slušam Đibonnija, a ne da imam nešto protiv te vrste glazbe. Da sam bio na mjestima gdje udaraju narodnjaci, normalno da jesam… jebeš čovjeka koji nije sve probao, to je uvjet za dobro pisalačko stvaralaštvo ;)
Što si želio biti kad narasteš?
Ima sam dva zanimanja koja sam htio i ćaća mi nije dao da idem ni za jedno. Prvo sam htio biti policajac, pa mi ćaća reka :“Jebati polcajac mater, samoš sbudalama posla imat!“. Onda sam htio biti vatrogasac, pa mi ćaća govorio:“Jebati vatrogasac mater, jošćeš negdje izgort!“. Kad je došlo vrijeme za srednju školu, onda mi je ćaća reka:“Tiš u gimnaziju!“… a kad sam ga pita što ću biti kad to završim, reka je:“Jebla ti gimnazja mater, neš biti ništa! Al to je jedini način da te prisilim da završiš fakultet!“, što u konačnici i je istina jer je tako na kraju i bilo a ja postao školovani bauštelac pa sad kao ne gorim i nemam posla sa budalama, moš mislit. Svaki je posao isti, uvijek su tu negdje budale a da svi „gorimo“, to ne treba ni naglašavati.
Što preporučuješ mladim Ličankama i Ličanima? Da ne rade ništa?
Da ne rade ništa, za to se ne trebaju ni truditi jer politika se pobrinula za to. Ne očekujte da će vam država naći posao ili nešto tome slično, jer takva su vremena iza nas. No ako misle, narodnim riječnikom, spasit svoju guzicu i nešto postignuti, neka vjeruju u sebe, svoje vještine, svoje ideje… neka nikad ne odustaju od onog što su si zacrtali. Krenite se baviti sa onim što najbolje znate a što je to, to svako od vas najbolje zna. Nikad nikome ne zavidjeti, nikad ne biti pohlepan. Nemojte da vas išta bude sram raditi, naravno ne mislim pri tome na dilanje droge i slično. S čim god da se počnete baviti, ne gubite nadu i vjerujte u to što radite jer ako vi ne vjerujete u to, sve ode kvragu. Sadite češnjak… sadite krumpir… lupetam sad, al radite ono što vam najbolje leži… jer da imaš pola tone domaćeg češnjaka, vjeruj mi da ćeš se i potruditi da to prodaš. Svi mi iz Like imamo u sebi taj gen za preživljavanjem… i urođene neke vještine… to čudo od gena samo treba aktivirati. Naravno, neko će reći da bez novca ništa ne ide. Bog nam je dao da 7 dana možemo živjeti bez vode i 30 dana bez hrane… čak nam je i on dao ajmo reći rezervu da se snađemo u tih 7 dana, pa ako si našao vodu, imaš još 30 dana da se snađeš za hranu… nije nam dao novac!
Krule, hvala ti! Nadamo se da ćeš nas negdje spomenuti, pa makar nas „oprao“! :D
Ne vidim ni jedan jedini razlog da bi vas „oprao“. J Baš ste me lijepo „ugostili“ i baš mi je gušt bio razgovarati sa vama. Hvala vam na tome.
PS. Reci nam iskreno – kako ti zvuči „Lika Clubbing“?
Spoj tradicionalnog i modernog. Kad vidim ovo „Lika“, onda mi je pred očima tradicija… a kad vidim ovo „Clubbing“, onda mi je prva asocijacija nešto moderno… to ti dođe ka fićo sa 480 konja, većina će se nasmijati al kad isti na „street race“-u iza sebe ostavi BMW-a M5, onda svima vilica ostane otvorena i svi pričaju o fići. Mislim da ovakav opis „Lika Clubbing“-a niste nikad dobili. Hahahahah ;)
Samo naprijed ekipa! ;)
Post je objavljen 10.06.2013. u 15:16 sati.