Pregled posta

"Zlatno pravilo prijateljstva"

Koliko je prijateljstvo važnije od ljubavnih veza? Prijateljstvo, kao i ljubavna veza, temelji se na povjerenju, i na jednak način je dio naše intime. Kroz knjige, sapunice, filmove prijateljstvo se uvijek ističe kao odnos podložen većim prijetnjama, većim preprekama, no uvijek je u odnosu na ljubavnu vezu, taj odnos izdržljiviji i feksibilniji. Na kraju prijateljstva imaju veći happy end, nego ljubavne veze. Kada vizualiziramo prijateljstvo i ljubavne veze kao vagu, koja je strana teža?

Prijateljstva se ipak grade cijeli život, ljubavne veze većinom se grade usputno na životnom putu i samo neke od njih završe taj put – one „prave“ ljubavi, dok su prijatelji tu od početka, pa sve do kraja. Čak bi bilo glupo određivati što nam je u životnu važnije. Neki će reći prijateljstvo, neki će pak reći ljubavna veza.

Kako bi istaknuli važnost prijateljstva u životu, muškarci, su smisli svoje zlatno pravilo „bro before hoes“ u kojem su naglasili kako nijedna žena ne bi smjela dovesti u pitanje odnos između njih dvoje. Mi žene smo, samo to pravilo prilagodile, jer smo shvatili kako je to možda jedino pravilo koje je najbolje ne prekršiti. No, tu se pojavi brak i u tom pravilu objek i subjekt zamijene mjesta.

No, što ako se to pravilo jednostavno prekrši? Koliko to dovede prijateljstvo pod test? Može li pravo prijateljstvo biti uništeno radi jedne osobe koja bi promijenila nečiji život? Ova situacija je dvosjekli mač, gdje su obje oštrice jednako oštre da poremete sve u nama; jer se tu mjeri kvaliteta pravog prijateljstva i kvaliteta veze kojom si spreman uništiti prijateljstvo?

Ono što mene zapravo muči je to, koji odnos od ova dva je podložniji dobrom ponašanju? Zahtjevamo li od svog prijatelja da bude dobar prema nama kako bi nam ostao prijatelj, ili pak nam je više važnije da se partner dobro ponaša prema nama kako bi nam ostao partner. Mislim da su tome najviše podložene ljubavne veze, jer prijateljstvo ima kvantitetu u kilometraži zajedničkog puta.

No, zamislimo da u ovoj priči dođe okosnica kada se stvori ljubavni trokut. Kada prijatelj prekrši taj „prijateljski kodeks“ i pronađe se u situaciji da izgubi najboljeg prijatelja, a možda čak i ljubav svog života. Većina ispitanika potvrdilo je kako im je jako bitno da se baš to pravilo ne prekrši. I da bi to utjecalo na njihovo prijateljstvo, iako su naveli da ipak sve ovisi o situaciji; vremenu koliko je prošlo i jačini emocija koji su djelili u to vrijeme s tim partnerom.
No, biti pravi prijatelj u jednu ruku je i biti podrška svom prijatelju. Ne posjedujemo nikoga, tako ni bivše partnere ni prijatelje. Ne posjedujemo ni izbor s kim će oni provoditi svoje vrijeme. Pa makar, oni to vrijeme provodili s ljudima s kojim smo mi nekad dijelili intimu.

Zamislim sebe u cijeloj toj situciji. Moj život obilježila je jedna osoba – s kojom sam bila u intimnoj i ozbiljnoj vezi. Nakon prekida, znala sam da je on zabranjen mojim prijateljicama i znala sam, ukoliko, bi jedna imala dublji odnos s njim, osim prijateljstva, da bi to prijateljstvo za mene bilo srušeno. Ne bih vjerovala da bi moja prijateljica željela biti s osobom koja je u tom trenutku bila moje sve, i očekivala od mene da ona dijeli tu intimu sa mnom kroz razgovore, savjete ili podršku. U tom trenutku to bi mi bilo kao zabijanje noža u leđa. No, od toga je prošlo puno – tri godine; i uvjerena sam da bi od mene dobila moj blagoslov. Više prema toj osobi nemam nikakvih emocija, osim lijepih uspomena i na neki način će uvijek biti dio mene. No – svi smo mi krenuli dalje.

Kad bi moja najbolja prijateljica rekla da ona baš s njim vidi sebe i da joj neizmjerno dobro s njim. Zbog čega bi joj postavila ultimatum (u kojem znam koga će izabrati, jer srce i osjećaji su upravo takvi) i tjerala ju da se zadovolji s ostalim ribama u moru i dopustiti joj da se zadovolji mrvicama. Pa ipak želim joj sve najbolje.

Mislim da prijatelji već u glavi imaju rješenja na sve, no jel' prekršiti to „zlatno pravilo“ određuje koliko je tvoj prijatelj dobar prijatelj ili koliko si ti njemu dobar prijatelj. Moja "situacija" bi samo umanjila mene kao prijateljicu, jer moja najbolja prijateljica ni na koji način ne može zanemariti svoje osjećaje, niti može utjecati na njih. Može, samo radi mene zanemariti ono što ona jest i ono što ona iskreno osjeća. I tu, sam opet ja loša prijateljica.

Ljudi misle da je veoma lako zanemariti bitku koja se odvija u nama, pogotovo kada se počnu pojavljivati osjećaji za koje ne želimo da se pojave. A baš protiv takvih osjećaja – imamo najmanju kontrolu nad njima. U svakom slučaju – mislim da bi ova situacija trebala završiti s jednim velikim blagoslovom i lekcijom u kojoj ćeš sebe naučiti da prihvatiš činjenicu da ponekad ti nisi prava osoba za nekoga, i da baš tvoj najbolji prijatelj/ica možda jest. Ovo je primjer na kojem ti trebaš naučiti sebe biti pravi prijatelj i koliko ćeš dopustiti da radi završene priče utječeš na stvaranje novog poglavlja u životu svoje najbolje prijateljice/a.

Situacija koja je možda najgora je, ona u kojoj primjetiš da se osjećaji rađaju dok je tvoj najbolji prijatelj/ica još uvijek u vezi s tom osobom. U ovom slučaju pravilo je poslužilo svrsi. Jednostavno, maknuti se iz njihovog života. Pa makar ta veza ne funkcionirala savršeno, njihova je, njihov maleni kutak raja. Ne udaraj nikoga po prstima kako bi ti bio sretan. Pa čak i ako ta veza ne potraje. I znaš da su tvoje emocije još uvijek jake i osjećaš da bi to trebalo biti TO. Nema rješenja za takvu situaciju koje bi smanjilo težinu gubitka s kojim ćeš se suočiti ako nastaviš slušati svoje osjećaje. No, u tom slučaju, vraćam se na vaganje, odluči što ti je u životu važnije. Ljubavi su prolazne, prijateljstva ostaju. Možda, baš nakon nekog vremena, uleti netko drugi – ili možda baš "ta" osoba, a dobiješ blagoslov od svog prijatelja/ice. A za blagoslov uvijek treba biti iskren i potrebna je komunikacija u kojoj ćeš izjasniti jačinu svojih emocija.

Dalje, treća situacija je avantura, kratka romansa ili provod na jednu večer sa bivšim partnerom svojeg prijatelja/prijateljice. U tom slučaju, najbolje je da se takve stvari nikad ne saznaju. Po mom mišljenju, ono što ne znaš – ne može te ni povrijediti. A ovakva glupost je nešto što može uništiti puno više, nego što skrivati laž može. Znam kako je laž kratkog trajanja, ali ukoliko se nešto ne može saznati – najbolje je da se ne sazna. Već si zakazao kao prijatelj, prekršio si granicu, napravi još jednu pogrešku (prešutiti) koja će spasiti tvoje prijateljstvo. Kazna je ionako dovoljna, grižnja savjesti i vječito preispitivanje koliko si dobar prijatelj čim si napravio ono što si napravio. No, ukoliko se takva stvar ne može skriti, budi prvi koji će istinu staviti na vidjelo. Jer ipak najgore je saznati bolnu istinu od nekoga drugoga.

Prijateljstvo je odnos koji trpi najgore udarce, a ujedno je i odnos u kojima je najlakše oprostiti. Valjda je do toga što su ljudi prošli zajedno puno toga, i u takvom odnosu „biti čovjek koji griješi“ je dopušteno. Ja nikad ne bih izgubila prijatelja radi osobe koju volim. Možda je to moja pogreška ili moja kriva slika, ali nekako imam osjećaj da će prijatelji uvijek biti tu – dok će druga polovica uvijek paziti da ona ne bude povrijeđena koliko god voljela mene. Za to se i zalažem, da ljudi u vezama ne zaborave sebe u tim vezama. Dok u prijateljstvu ljudi rastu zajedno. Prijateljstvo je bez kompromisno, jer se nikad ne stvara kompromis. Uvijek si svoj, dok u vezama moraš pristati na simbiozu.

Kroz anketu; žene su većinom te koje ne opraštaju takvu pogrešku; vjerojatno jer se suočavaju sa osjećajem sumnje u same sebe – koja nije uspijela biti osoba svom partneru u to vrijeme, a upravo u tom trenutku njezina najbolja prijateljica u tome uspijeva. Vjerojatno bi stvorile osjećaj manje vrijednosti i definitivno nikad u potpunosti ne bi mogle biti sretne zbog svoje prijateljice. I smatram to onim kontradiktornim osjećajem jer svojoj prijateljici bi trebale biti podrška, i biti sretne zbog toga što je ona sretna i nikada se ne bi trebale osjećati manje vrijednom radi uspijeha svoje najbolje prijateljice (poslovnog ili ljubavnog). Ali taj osjećaj se ipak zna pojaviti. I to nije neoprostivo – jer se na osjećaje ni ne može utjecati. A žene svoje veze doživljavaju emocionalnije, kao što doživljavaju i emocionalnu povezanost sa svojom prijateljicom koja bi ih trebala bezuvjetno razumijeti i poštivati.

Muškarci su jednostavni, njihovo stajalište je jasno – ukoliko postoji još uvijek emocije – ohladi jaja i nastavi dalje. Ako je taj odnos gotov između obje strane, a postoji obostrana privlačnost prijatelja i bivše cure, treba se pronaći najbolje riješenje koje će zadovoljiti sve strane i tako pronaći happy ending za sve. A kad je sama avantura u pitanju – kreten si. Dakle, dragi moji muškarci – pokušajte biti sve manje kreteni i razumijeti emocije ljudi koji su uključeni u taj „trokut“.

Dakle, koje je Vaše mišljenje o tome? Koliko biste uopće stavili ta dva odnosa na vagu i koja strana bi bila odlučujuća? Smiju li se greške poput kršenja „kodeksa“ uopće oprostiti ili zanemariti?

Lijep pozdrav svima :)

Wo






Post je objavljen 09.06.2013. u 22:17 sati.