Profesor Kenson je uklanjao požutjele listiće s biljaka koje su naočigled venule. Već dva zemaljska dana; otkako je kapetan Špek nestao u pukotini; nije im mogao pružiti adekvatnu njegu. Iako je Wanderer bio na sigurnoj udaljenosti od pukotine i zaštitno polje nije bilo uključeno, Sedma Mary je naredila štednju energije. Za nju je vrt na svemirskom brodu bio suvišan luksuz, a njemu se cijepalo srce.
Bilo je prebolno zadržavati se u toj polumračnoj prostoriji, među tim malim, tihim smrtima. Ništa za njih nije mogao učiniti, ne u postojećim uvjetima. Možda bi mu bilo lakše kad ih ne bi gledao, ali nije se mogao odijeliti od njih.
- Kenson, jesi li tu?
- Ovdje sam, Zlogika – javio se, ne podižući pogled.
- Vrt je skroz propao – primijetila je, nezadovoljno odmahujući glavom.
- A što se može – rezignirano je izustio.
- Možemo uzeti stvar u svoje ruke i uvjeriti Sedmu Mary da nema smisla dulje čekati.
- Ne možemo ostaviti kapetana Špeka i By.
- Što ne bismo mogli? Očito je da su zaglavili i da se neće vratiti.
- Ne možemo u to biti sigurni.
- Da su sretno stigli u Zuziland, javili bi se.
- Možda se ne mogu od tamo javiti.
- Mogli su se barem na Kvizbox javiti. Ako je mogla Hemi, mogli su i oni. Čudno je da se već dva dana ni ona ne pojavljuje na kvizu.
- Vjerojatno se već udala i otišla na bračno putovanje.
- Tamo se nešto gadno dogodilo, a mi nikad nećemo saznati što. Dođi, Kenson, idemo na večeru.
- Idi ti, meni ni do čega nije.
- Moraš jesti. Preskočio si ručak, a za doručak jedva da si nešto stavio u usta.
- Nemam apetita.
- Trebam tvoju podršku – rekla je uzevši ga za ruku i nježno povukla. – Hajde, Kenson, budi drug.
Bezvoljno ju je slijedio kroz dugački, mračni hodnik; žaruljice nad vratima su jedva treperile i bile preslabe da bi ga osvijetlile. Zlogika se pomučila da ručno otvori vrata jer je i automatsko otvaranje bilo isključeno. Kenson je bio prezaokupljen svojim crnim mislima da bi se sjetio pomoći joj.
U glavnoj prostoriji je također bilo mračnjikavo. Pošteno osvijetljen je bio samo zapovijedni most i Sedma Mary, udobno zavaljena u naslonjač kapetana Špeka. Viki koja je već sjedila za okruglim stolom i nestrpljivo lupkala prstima po njemu, jedva se vidjelo.
- Delmat, hoće li ta večera? – viknula je Zlogika, a onda se sjetila da su i komunikacijski sustavi isključeni te da je Delmat u kuhinji ne može čuti. – Kao da smo u srednjem vijeku – puhala je sjedajući za stol. – Viki, trk u kuhinju i pomogni Delmatu.
U normalnim uvjetima, ploče na sredini stola bi se razmaknule i iz njegove dubine bi se izdigla hrana, ali trenutno to nisu mogli očekivati, a Viki baš i nije bila spremna pomoći. – Dosta mi je toga da me svi iskorištavate – pobunila se. – Jesam li ja tu da naučim upravljati svemirskim brodom ili možda naukujem za kuhinjsku pomoćnicu?
- Viki, u kuhinju – naredila je Sedma Mary, ni ne osvrnuvši se na praktikanticu.
- Ajde, mala, briši – dodala je Zlogika.
Viki se trenutak dva kolebala, a onda se ipak pokorila. Nerazgovjetno mrmljajući, lijeno se vukla prema izlazu.
- Požuri i bez psovanja – opomenula ju je Zlogika. – Ah ta današnja mladež. Neke bi trebalo bičevati.
- Sedna Mary, ima li kakvih vijesti od kapetana Špeka? – zapitao je Kenson.
- Ulovila sam signal Byionog translatora i u tijeku je prijenos podataka.
- Samo signal translatora – Zlogika se namrštila. – A što je s njihovim komunikatorima?
- Nisu uključeni.
- Hm, suđeći po svemu, Špek i By su mrtvi, a translator bilježi neke bezvezne zvukove i muči se se pokušavajući ih prevesti. Šteta je trošiti na to energiju.
- Možda saznamo što se dogodilo Špeko i By – Kenson će.
- Pih, koja nam korist od toga. Samo gubimo vrijeme – gunđala je Zlogika. – Hoće li već jednom ta večera? Baš sam gladna, ona kaša za ručak je bila odvratna, a kod gospodarice Magde veprići s reš pečenom hrskavom koricom i mladim lukom. Ah, evo ga.
Smrknuta lica, Delmat je spustio na stol poklopljenu zdjelu. Viki je docupkala za njim s tanjurima i žlicama. Zlogika se požurila podignuti poklopac i zavirila u zdjelu: - Majke ti mile, Delmat, što je ovo?
- Prežgana juha.
- Istina da me od one tvoje kaše zabolio želudac, ali ne baš toliko da bih morala jesti prežganu juhu. Hoću jesti nešto normalno, a ne splačine.
- Nije do mene, obrati se Sedmoj Mary – mrzovoljno će Delmat.
- Za kog vraga toliko štedimo, ha, Sedma Mary?
- Prestani zanovijetati, Zlogika. – Sedma Mary je prišla stolu i nasula u svoj tanjur bljedunjavu, rijetku juhu. – Ne znamo što će biti, moramo biti spremni na najgore.
- Ima li gorega od ovoga? – Zlogika nije odustajala. – Hranimo se gore nego svinje, ništa ne možemo raditi jer se štedi energija, moji puževi su pokrepali, Kensonov vrt propada, a Špek je zaglavio u pukotini i neće se vratiti. Što čekamo?
Sedma Mary je polako jela svoju juhu i činilo se da uopće ne čuje Zlogiku. – Juha je sasvim u redu. Ima sve potrebno ljudskom organizmu.
- Ali nema zadovoljavajući okus.
- Trenutno to nije važno – neumoljivo je odvratila Sedma Mary.
- Tko je za da se prekine s ovom glupom štednjom, uključi warp pogon i pravac Zemlja neka podigne ruku – predložila je Zlogika.
Jedino Sedma Mary nije podigla ruku. Promatrala ih je hladnim, nedokučivim pogledom. Delmat se malo posramio i spustio ruku.
- Tri protiv dva – pobjedonosno će Zlogika.
- Ljudi, ne možemo tako – Delmat će. – Moramo poštovati naređenja kapetana Špeka, a Sedma Mary je njegova zamjenica i ona odlučuje.
- Kapetan Špek je interese misije podredio privatnim interesima – podsjetio je Kenson. – A poznato je i koji su tvoji interesi, Delmat.
- Istraživanje pukotine se ne može smatrati privatnim interesom – zaključila je Sedma Mary.
- Zna se zašto se Špek upustio u to istraživanje i kojom glavom je mislio – prasnula je Zlogika.
Kenson se nadovezao: - Slobodno možemo smatrati da je u trenutku donošenja odluke bio neuračunjiv.
Nastala je graja i nadvikivanje. Sedma Mary se uzalud trudila smiriti situaciju.
- Svejedno ga ne smijemo ostaviti na cjedilu! – vikao je Delmat. – Ni njega, ni By!
- By i Špek su mrtvi!
Svađu je prekinuo prodorni signal. - Prijenos podataka je dovšen.
Sedma Mary je požurila na zapovjedni most. Ostali su je slijedili. Natiskali su se iza njezinih leđa i napeto iščekivali. Uvijek staložena Sedma Mary je duboko udahnula i ruka joj je na trenutak zadrhtala prije nego je pritisnula tipku. Začula se strašna buka, kreševo, mnogo monotonih glasova koji su svi govorili u isti tren, zbog čega je prijevod bio jedva razumljiv, ali dovoljno da mogu shvatiti o čemu se radi. Jasno se čulo kako By zaziva pomoć, Špekovo stenjanje i psovke.
Slušali su sleđeni. Buka je trajala i trajala, a onda se začuo tresak teških vratiju. Neko vrijeme se čulo samo kako By jeca, a zatim glas kapetana Špeka: - Nemoj plakati, By. Već ćemo se nekako iz ovoga izvući.
- Kako? Kad bismo barem znali zašto su nas napali i zatvorili u tamnicu.
- Možda samo zato jer smo stranci. Što tvoj transletor kaže? Jesi li ga uspjela uključiti?
- Jesam, ali nisam imala kad poslušati prijevod, a sad su mi ruke vezane i ne mogu ništa učiniti.
- Ali sve se snimilo.
- Da.
- I ovaj naš razgovor se snima?
- Svijetli crvena lampica, znači, snima se.
- Mogu li nas čuti naši na brodu?
- Ne znam. Možda ako je signal translatora dovoljno jak i uspije se probiti do broda.
- Da mi barem ruke nisu vezane na leđima – uzdisao je kapetan Špek. – Kad bih nekako mogao uključiti komunikator.
- Što će biti s nama, kapetane Špek?
- Hej, vi na Wandereru! – uzviknuo je kapetan Špek. – Ako me čujete, Sedma Mary i ostali. Znate što vam je činiti. Mi smo u tamnici na Zuzilendu. Delmat, slušaj pažljivo, ovo ti je prilika da postaneš heroj.
Slijedile su upute kapetana Špaka. Kad je završio, Sedma Mary se okrenula prema Delmatu i pogledavši ga u oči, onako kako ga nikada prije nije pogledala, zapitala: - Delmat, možemo li računati na tebe.
Protrnuo je i samo što nije pao pred njom na koljena. – Naravno, Sedma Mary – rekao je bez razmišljanja.
- Hvala ti, Delmat.
Delmatu se učinilo da u njezinom glasu nazire toplinu, da topline ima i očima koje su inače prelazile preko njega kao da ga nema. Na sensualnim usnama Sedme Mary je na trenutak zatirao smiješak upućen njemu i to je bilo više nego dovoljno da pristane na sve što od njega bude tražila.
- Kakve su sad ovo gluposti – uzrujano će Zlogika. – Nije li dovoljno što Špek i By trunu u zuzilendskoj tamnici, sad bi i Delmata poslala tamo. Trebamo li svi poginuti?
- Nitko tebe na ništa ne tjera – hladno će Sedma Mary. – Delmat se sam prijavio za akciju spašavanja kapetana Špeka i By. Je li tako, Delma?
- Tako je – potrvrdio je iako više nije bio previše siguran da je baš toliko spreman riskirati, ali Sedma Mary ga je ponovno lijepo pogledala i raspršila sve njegove strahove. – Učinit ću sve što treba da spasim kapetana Špeka i By.
- Netko bi morao poći s tobom.
- Mene možeš odmah zaboraviti, Sedma Mary – odbrusila je Zlogika.
- Ja sam samo praktikantica – Viki je zvučala kao da se ispričava.
- Ja ne mogu ostaviti brod bez nadzora, dakle, preostaješ još samo ti Kenson?
- Ja? – zaprepastio se Kenson. – Ali ja sam profesor, botaničar. Nisam komandos.
- Delmat je samo kuhar, ni on nije komandos, ali nije ni kukavica.
- Imam li izbora?
- Imaš. Ako si siguran da ćeš moći živjeti noseći na duši kapetana Špeka i By, slobodan si oglušiti se na njihov vapaj u pomoć.
Za nekoga tko je potpuno bezosjećajan i tko je samo izvršavao dužnosti, Sedma Mary je izuzetno dobro manipulirala tuđim emocijama i Kenson se pržio na roštilju vlastite savjesti. Zlogika mu je priskočila u pomoć: - Kenson, ne nasjedaj.
- Zlogika, pusti ga da sam odluči – upozorila ju je Sedma Mary.
- Što će biti ako odbijem?
- Delmat će tad poći sam, a ti ćeš ovdje s nama čekati i ako akcija spašavanja propadne, tad ćemo na duši imati i Delmata.
- Dobro, idem, ali ako se ne vratimo, tad ćeš ti nas obojicu imati na duši, pod uvjetom da je imaš.
- Vratim ćete se – samouvjereno je rekla Sedma Mary. – Najvažnije je da se akcija temeljito isplanira, da se predvide moguće poteškoće i unaprijed pronađu rješanja. Prionimo poslu jer vremena nemamo previše. Kapetan Špek i By su osumnjičeni da su oteli, a možda i ubili Hemi. Planiraju ih staviti na muke i osuditi na smrt. Hemin zaručnik je bijesan, traži osvetu i uopće ga nije briga jesu li krivi ili ne. On se samo želi na nekome iskaliti. Možda neće ni čekati suđenje. Moramo biti brži od njega, brži od svih njih.
Post je objavljen 09.06.2013. u 22:16 sati.