Mada možda izgleda kao da,
zalutah u labirint trenutka.
Da osjećam i volim te .
U samoći svojoj te slutim
i neznam gdje je izlaz,
postoji li taj naš tren .
Možda nam je suđeno postojati
na granici nemogućeg.
U istom svijetu ,na dve strane
Osjećam daljinu što razdvaja nas,
stvara mi tu neopisivu bol
ali budi taj san i stvarnost našu .
Mislim da to nije tvoj i moj put
tek samo nestvarna želja
više smo mi od samih nas.
Znaš da u svakoj pa i ovoj toploj noći
pronalaziš ostatke vjetra,koji miriši na nas
Miris je to ljubavi ,miris vjere i nade ,
Miris što budi sjećanja,na nas
samo na nas u tom beskraju
Ovosvjetovne tuge što
razdvoji nas ...
Post je objavljen 09.06.2013. u 22:13 sati.