"..kad nema ljubavi
samo me zagrli.."
Probudila sam se jutros i zatekla Lennya kako sjedi na krevetu spustene glave...mislila sam da cita knjigu no kad sam napokon progledala vidjela sam da slomljeno gleda u tocku na pokrivacu""
Polegnula sam ga i privukla sebi..srce mi sd slamalo..
"zasto me sad grlis?" upitao me s pola glasa
"zato sto vidim da ti je jako tesko i zato sto te volim"
Je,unatoc svemu, volim Lennya..vec je odavno dio mene..ali ne na onaj nacin kako bi trebalo biti..ili kako ja mislim da bi trebalo biti..
Ne znam vise..mozda nisam u pravu, mozda ja stvarno nista ne znam..
Mozda sam izgorila zauvijek i potrgala se..ne znam..
Samo znam da je Lenny puno jaci od mene i hvala mu na tome..
Da nije danas sam odlucio otici..ja bih i dalje pustala da to ide,iako to nije to..
zato mu hvala,jer bi me na kraju samo zamrzio..
Pitam se sto to nije u redu samnom?
Jesam li u sve, nakon zablude s Bepicom, krenula u cijelu pricu isuvise hladno i trezveno i nisam cijeloj prici dala ni sansu?
Jesu li moji majcinski osjecaji neostvareni iskocili zbog njegove silne dobrote, njeznosti i ranjivosti?
Ok,prenatrpanost poslom sigurno nije pomogla...
Cijeli dan imam grc u trbuhu i svako malo pomislim na one njegove velike tuzne oci uokvirene morem predivnih trepavica pomalo slijepljenih od suza koje je skrivao od mene...
Ne mogu reci da mi ne nedostaje..nedostaje mi, po cijelom stanu..no nekako imam osjecaj da je tako trebalo biti i zato sam mu jako zahvalna za hrabrost koju je smogao da ode, unatoc boli koja mu je svako malo grcila tijelo...
Ne znam..i ne znam sta i kako dalje, ne znam , ne znam i jos po koji puta ne znam..
I zao mi je..jako mi je zao...
...
jutros smo Einy i ja isli na put za Liku..na mjerenje kuce Ziggyeve zene..
Dogovor je bio u 9 na kruznom toku..
Ziggy je kasnio kao i u vecini slucajeva,no ja, danas, nisam nikako bila tolerantna..
Nazvala sam ga,tek je izlazio iz stana..
Kroz glavu mi je prolazilo Lennyevo pakiranje,.zeludac mi se grcio..bilo mi je muka..
Ziggy se pojavio, evidentno neispavan..
"dobro majku mu milu, ja sam se uspjela rastati s Lennyem jutros i opet doci na vrijeme!" rekla sam mu a onda briznula u plac...
Sve se skupilo na hrpu i jurnulo van..
Ziggy me gledao u cudu..
Nakon sto smo nahranili auto i krenuli put Like, Ziggy je upitao "znaci prekinuli ste? Znaci ni tebi nije dan.Si dobro?"
I ja sam pocela...
kad smo se vratili kuci..Einy i ja smo odradili dvoiposatnu sihtu..Einy zbog iscrpljenosti od puta, shokova od ovaca, svjezeg zraka, voznje u autu,
A ja?
vec poznata stvar..meni je oduvijek spavanje bilo bijeg..bijeg od stvarnosti, problema..boli..
Mislim da ce nastupiti era spavanja..sto nikako nije dobro za posao..nikako nije..ali mozda bar..
ali..
..ali i dalje ne znam..ne znam.. i jednostavno ne znam...
Post je objavljen 08.06.2013. u 22:10 sati.