"Imam trideset i nešto godina i kada rezimiram vlastitu prošlost shvaćam kako do sada nisam bio istinski zaljubljen. Što mi se sad događa teško mi je razumljivo, ne prepoznajem se dok iščekujem da se mimoiđemo i udahnem tvoj miris, neznatni dašak orijentalnosti pomiješan sa svježinom tek istuširane kože.
Sviđa mi se tvoja haljina i tvoj unutarnji svijet.
Sviđa mi se zvuk tvojih koraka i duljina kose.
Čini mi se da u tvom pogledu postoji nešto pritajeno, jedna skrivena doza seksualnosti za koju sam uvjeren da se skriva negdje u bedrima, ne vide to svi, ne, čini mi se da to vidim samo ja, dok te promatram kako hodaš, nogu pred nogu, lijeno, i dok hvatam krajičak tvog pogleda i dio osmjeha u kutu usana.
Raspametiš me već od ranog jutra.
Strah me pomisliti što bi se dogodilo da te samo jednog jutra više ne vidim, da odeš ili da odem ja.
Pišem ti u mraku svog momačkog stana, pišem pa papir rasparam, pa opet pišem.
Ja se draga moja raspadam.
Sviđa mi se ta napetost među nama iako mi se katkad čini da sam sve to samo umislio."
Post je objavljen 07.06.2013. u 21:29 sati.