Marketing
Sebi ću zamijerit korak prema tebi
Nisam spremna na tepihe i pločice. Čišćenje zahoda nikad me nije privlačilo.
Zamisli, to nisam primijetila prije, kao da tamo stanuje cvijeće.
To je onaj dio mene koji želi nešto više. Ne želim zidove, onakve jefitne
koji upijaju mene i koji me guše.
Dijete. Pogađa me to što ga drugi ima, čak me i zelena kuhinja ubode u
oko - s vremena na vrijeme kada se sjetim obrisati prašinu sa onih starih
stvari. Volim ih i dalje iako blijede.
Moja stolica nije dvostrana, ona je dovoljno široka za sva moja sranja.
I ti si sranje, samo što sjediš udobnije od drugih. Za sad.
Ne pada ti na pamet otići. Udobna je. Iz nje se možeš
rugati svim onim beskućnicima koji čitaju knjige. Ti ih ne čitaš.
Draža ti je ona lakoimajuća strana.
Ti sjediš u staklenom tornju i imaš savršen pogled na sve nas.
Zamjeraš nam podrapane najlonke. Manje bi ti zamjerila kada
bi ti bio taj koji ih drapa u noćima kada vani nema nikog
tko bi mi mogao odvući pažnju.
Ništa nisam naučila o umjetnosti koja ti škodi.
Na tvoje lice kao da se izlila voda. Nekako je sviježije i niče
korov. Nije mi lijepo to tvoje cvijeće. Ne održavaš ga, raste
na sve strane. Širi se po podu i gaziš po njemu.
Neki djelovi su se i osušili. Ne zalijevaš ga dovoljno.
Uzet će ti ga socijalna za cvijeće.
Ako si danas ne zamijerim korak prema tebi,
sutra ću zidove zažbukat nemarom.
Post je objavljen 07.06.2013. u 10:37 sati.