Govorili su mi da sam idealista, čije riječi dolaze iz mašte, da sam balon pun helija kojem treba teški kamen da ga drži da ne poleti. Rekli su mi mali redari velikog svijeta složeni u vrstu da sam neprilagođeni sanjar, koji živi u mašti, ali od mašte ne može preživjeti. Kad bih ustao u jutro nakon naročito ogavne noćne more, govorili bi mi imaš podočnjake, kao da u mojoj mašti ogledala ne postoje. Moja mašta, hrabro bih odbrusio svakom vojniku realnosti, velika je zelena livada usred koje je kuća, ne sasvim mala da ne mogu protegnuti svoje dugačke udove i ne toliko velika da bih slušao jeku moga glasa kako mi govori da sam usamljen. Ako bi bojnici istine ostali dovoljno dugo da me saslušaju, ispričao bih im o svojim ružama što omeđuju moju livadu i tjeraju svojim trnjem radoznale prolaznike dok svojim mirisom privlače pčele i leptire. Ispričao bih im o prelijepim majskim danima što šetaju mojom livadom i rasipaju makove, a u okolnim šumarcima ostavljaju za sobom miris bazge i rasnog proljeća. Protežu svoje ruke, razgibavaju svoje vratove, okićeni maslačcima a na usnama im okus slatkih trešanja. Majski dani što se ne zadržavaju dugo gledaju me milo kroz moje otvorene prozore i smiju se glasno meni i sa mnom smijehom obijesne djece. Dok pukovnici trezvenosti čitaju svoje pamflete i održavaju sumorne govore, moje odijelo se suši na dugačkom štriku, dok u njega ulazi miris svježe pokošene trave i plavetnilo slobode. Harlekinova mašta, sa smiješkom bi tiho prepričavale ljepotice manikiranih ruku, suludo je neuhvatljiva.
Post je objavljen 07.06.2013. u 10:27 sati.