Početkom 19. stoljeća kad je u Makarskoj oko 300 osoba umrlo od kuge Makarani su se zavjetovali da će posebno slaviti ovaj blagdan.
Početkom 20. stoljeća mladi isusovac, rodom iz Kotišine, rođak moga oca, spjevao je dvije najpopularnije hrvatske crkvene pjesme: "Zdravo Djevo" i "Do nebesa nek'se ori", riječi se odnose na posvetu mladeži presvetom Srcu, pa ću u to ime citirat jednu kiticu:
"Isukrste, srcu tvom
s nama naš se kune dom,
dušom, tijelom, vijek sam tvoj
za Krst časni bijuć' boj!"
Perica je bio pravi redovnik, a ujedno i ljubitelj svoga naroda, radi čega je ubijen na Daksi kod Dubrovnika 1944.
Do 90-ih mu se ime nije smjelo spominjati.
Ovo ne spominjem da bi budila "zlu krv" osvete nego da se istina ne zaboravi, jer su u komunizmu vodeća mista, prosvjeta, sudstvo, policija i vojska bili rezervirani samo za idejno podobne.
U prosvjeti se, doduše, nije tražilo otvoreno izjašnjavanje ali je trebalo strogo pazit da se ne oda svoja vjerska oprijedjeljenost, da se djeci ne daje "loš primjer". Iz tih razloga sam i osobno izbjegla pedagoško zanimanje koje mi je u djetinjstvu i mladosti bilo jedini san.
Prema tome poštujem one koji nisu osjetili ni primjećivali tadašnju ideološku diskriminaciju, a za poratne egzekucije nisu znali i nitko im nije bio u Lepoglavi radi političkog vica, ili sl. verbalnog delikta ( kao napr. moj ujac), te govore kako je prije bilo bolje.
Priznajem da su radna mjesta bila sigurnija, ali je i onda bilo bogataša samo se nije pitalo kako je bogatstvo stečeno. Da se je taj neekonomski sistem mogao održati ne bi se urušio ko kula od karata.
Meni draga blogerica @malo ti malo ja dobro kaže da je dobre stvari (u prvom redu zaštitu radnika) trebalo nekako održati, ali namjera ovog posta je govoriti o duhovn oj dimenziji života, jer ne živi čovjek SAMO od kruha!
Isto tako mislim da su ljudi bili skromniji i nekako međusobno bliskiji, ali ne znam koliko je to bila zasluga sistema a koliko drugačijeg načina života ne samo kod nas.
Post je objavljen 07.06.2013. u 09:40 sati.