Mještanka Luca, malo starije životne dobi, nabavila je kučka. Dok je bio štene redovito ga je šetala pa bi psić na njemu značajna mjesta zastao, omirisao, podignuo nogu i…produžio.
'Čip' ga je inicirao da treba podignut nogu samo još nije znao zašto.
Sad je uvatio veličinu pa kad ga vodi u šetnju mora napunit džepove kamenja inače odeeee.
Pašče je izraslo u lijepog crnog Labradora a kako žive na katu stalni boravak mu je balkon pa se podigne prednjim nogama na ogradni zid a do njega u istoj visini stoji ponosna vlasnica. Gledaju uokolo a Ona još i otpuhuje dimne signale.
Vrlo lijep prizor a kuća do puta pa ih prolaznici rado pozdravljaju.
Kučak Moris, tako se zove, u zadnje vrijeme često cvili a posebno kad prođem s autom jer vidi Fridu na mjestu suvozača. Uzvrpolji se jadničak i pokazuje neizmjernu želju za druženjem. No Frida ko stara frajla zabaci glavu u stranu i pravi se da ga ne vidi, ne obadaje ga. Frida toliko obožava vožnju s autom da je teke mlađa dao bih joj da polaže vozački, časna stranačka.
Isto je kad se trevimo na putu, on doigra željan ljubavi a ispod trbuha mu oma-nama procvjeta crveni garoful a ona mu pokaže zube, ts meni ga nekako žao, solidarnost što li.
- Pa jebamupasmater što ne daš malome…a stvarno si kučka.
Ona me gleda naginjući glavom lijevo pa desno a onda frkne i otrese se. Normalno, ona je kastrirana pa vjerojatno nema potrebu za keksom a i želi mi reći nije to kost da ga dadne svakom pasu, nije to 'evo ti uzmi', ima i ona svoje dostojanstvo ili se pravi tošo.
Vlasnica se sva raspekmezi pa me ta podjela ili prenosivost osjećajnosti podsjeća na zijevalicu.
- Šta ću ja s njim? Pogledaj šta radi.
- Kako štaš, moraš malome nać partnericu viš da mu je vrime.
I tako ja nju naputim da se prošeće do Rezališta jer dolje je sastajalište, pari sajam, po noći se troše dvonožni/e a po danu pasonje svih vela.
Noga pred nogu i put Rezališta. Prva Morisova rekcija bila je neizmjerna radost pa mu se rep vrtio kao propela od helikoptera i nije znao na koju će stranu a onda se najednom dao u trk.
Privukao ga je vonj mufa i bio je nezaustavljiv.
No vlasnica ženke (isto Labradorka) usprotivila se i gonila ga od svoje 'dame' vičući na nj.
Luca se požurila dozivajući Morisa (ja ga zovem Noris) ma on je nije šljivio ni suhu smokvu.
Nastavljeno je obigravanje, cviljenje, režanje ali nije to ono opominjuće, ovo režanje bilo je skroz svilenkasto, dražesno, zapravo režanje je bio zov i odaziv, pitanje i odgovor.
- Jel' to tvoj pas…daj ga veži viš da će napast moju Bibu.
- A moja ti pa viš da je Moris nanjušio onu potribu što znači da se tvoja kuja gona.
- Kako misliš nanjušio? Ne misliš valjda da bi se moja Biba parila s bilo kim taman posla. Ima li on uopće hrvacko porijeklo?
- Kakvo porijeklo? Aha, ima ima sa bi ti rekla ko ga je napravija. Budi sritna da se uopće oće družit s tvojom kujetinon, poglej ga mlad, crn, zgodan, pari Pervan a ona sva ofucana.
- Ženo ne štrapaj svašta moja Biba nije ofucana ona je jedna otmjena damica i ona će dat kome ja oću i to za plaću.
- Opaa, za plaću veliš? A koliko je to moliću lipo?
- 50 eura!
- 50…? Sveti moj Ante čuješ li ovu pasju svodnicu? Munjom paklenom je ošini. A jel izdaješ i račun a, evo imam karticu?
- To tebe nije briga a nije te briga ni kad joj napravi mlade koje ja moram podizat jelda, šta sad.
- Bome mlade ćeš prodat.
- Je aha, a kome kad tvoj tutle nema papire. Evo spustit ću na 30 ali sa zaštitom.
- Jel zaštitom na radu hehe?
- Je, baš na radu, fino mu stavi oni kondom.
- Sveti moj Ante jel' sa čuješ ona bi zatrla pasji svit. Da kučku na hrenovku natičem…
- Ček ček…jel čuješ?
- Šta?
- Jel ti čuješ da se ništa ne čuje…Biba vraga izila šta to činiš, Bibaaaa…
- Ne tuci ga sotono šta ti je u glavi…jel ti znaš da to više nju boli nego njega. Upri Moris upri, razvali je.
Tako su bez riječi promatrale sljedećih desetak minuta a onda se Moris presumitio preko kujine guzice.
- Misliš da je gotov?- Rekne vlasnica kuje.
- Dašta je.
- Pa kako mu ne ispane?
- Ma kakvi još će tako pet minuta stat.
- Eh!
Post je objavljen 07.06.2013. u 00:23 sati.