Marketing
Mr. Magic /take 2/
Shodno dogovoru, točno u 21.30h, ni sekundu više, zakucao sam na njena vrata. Nije se odazvala pa sam pokucao još jednom, malo grublje. Ništa. Izvadio sam mobitel i pod imenom Ines pritisnuo opciju zovi. Uređaj je dugo zvonio. Napokon se javila.
- Da – rekla je pospanim glasom.
- Ovdje sam.
- Uđi, vrata su otvorena.
Ušao sam. Sjedila je u naslonjaču sred sobe i pušila cigaretu uz prigušenu svijetlost sobne svjetiljke.
- Donio sam vino – rekao sam.
Bilo je to skupocjeno vino u običnom škaniclu.
- Fino, sjedi.
Osvrnuo sam se ali nije bilo drugog stolca.
- Nemaš drugog stolca?
- Ne.
- Nema veze.
Sjeo sam na pod, nasuprot nje. Šutjeli smo. Oči si mi se polako privikle na manjak svijetlosti. Bila je to starinska soba visokog stropa ispunjena starim pokućstvom. Starinski uzorak nalik tapetama bio je načinjen valjkom; po zidu visjele slike sa prizorima iz lova; našla se tu i jedna reprodukcija Canalettove Venecije. U staklenoj vitrini zamijetio sam keramičke figurice, minijature fenjere od stakla u plavoj i zelenoj boji, nekoliko rukotvorina, par tabletića, drvene kutijice za nakit sa intarziranim poklopcima – sve ostaci infantilnog malograđanskog Raja što je zaudarao zadahom iz 1925. Od tada prostorija nije bila provjetrena, činilo se.
Iz džepa sam izvadio švicarac i otvorio butelju. Pomirisao sam čep, grlić boce, a potom dobrano potegnuo.
- Dobro je – rekao sam. – Hoćeš?
- Naravno.
Gurnuo sam flašu ispred sebe.
- Izvoli, posluži se.
Ostala je nepomično sjediti.
Uzeo sam bocu natrag i nastavio piti.
Sjedili smo šutke. Pripalila je novu cigaretu.
- Znaš li kakav vic – upitala je.
- Ne.
- To sam i mislila.
- No znam par trikova – rekoh nakon kraće stanke.
- Kakvih trikova?
- Magičnih.
- Zar tako?
- Aha.
- Pa dobro mister Magic, show me.
- Za početak trebamo više svjetla. NEKA BUDE SVJETLO! – uzviknuo sam, a žarulja u sobnoj lampi zasjala je jarkom svijetlošću.
- Wow – iznenadila se.
- Ovi zidovi vape za bojom. - MOĆ FARBXA!
Zidne plohe u trenu se zabijeliše.
- I namještaj traži novo ruho. - MOĆ REDIZAJNXA!
Pokućstvo osvane ushabby chic stilu.
Još sam neko vrijeme uštimavao ambijent, mijenjao raspored, podešavao rasvjetu. Nadodao sam par detalja, jedan svijećnjak i nekoliko cvjetnih aranžmana. Na kraju sam pustio lijeni instrumentalni jazz da mili iz središta starog gramofona sa trubom.
- Večeras na meniju imamo La soupe aux oignons gratinee kao predjelo, srnetinu u umaku od brusnica kao glavno jelo, a od vina izuzetni Cabernet Sauvignon. - MOĆ FOODIXA!
Stol se samoservirao, a hrana bi poslužena!
Klap! Klap! Klap! zapljeskala je. Naklonio sam se.
- I posljednja točka ove večeri – rekao sam. - Golubovi!
Prišao sam ulaznim vratima i otvorio ih.
- MOĆ QUITERINGA! – uzviknuo sam i zaputio se u smjeru rijeke.
Tisuću bijelih golubova izjurilo je van.
Post je objavljen 06.06.2013. u 23:42 sati.