Marketing
HRVAŠKI BLOGOVALEC!
Prvi (tek danas?!;) vedriji, ljetni dan odlučio sam otpalit tamo gdje sam rođen.
U luku Istre u kod nas već dovoljno opjevano, slovensko primorje.
Najzapadnije stanište Slavena-Koper / Capo d Istria.
Ako ičemu i služe shopping centri u mome životu ,to je za slobodan parking. Parkirao
sam tako ispred Tuscha i neću vas lagat-naravno da sam obišao mol, ali o njemu
iz ideoloških razloga, u ovome postu neću pisat.
Pisati ću o zatočenom krokodilu koji košta 380 eura. Ona otužna kopija njegovog prirodnog staništa
u 2 kvadrata košta još 220 e. Osobno ne volim takav business kao ni 1 business živim bićima. Zanima
me koji su to parametri koji određuju da 1 krokodil košta 380 eura ,a ruski hrčak 7,50? Gledam već
duže Krokija i nije se prodao još. Kroki je šarmer samo takav. Prodavačica mi nije dala da ga slikam,
ali sam krišom (tehnikom NF;) uslikao jednu divnu Aru, 20-ak godina staru.
Tugu za Krokijem morao sam utažiti Proustovim tehnikama. Izabrao sam Madelaine svojeg djetinjstva,
sentiš čokolade i vanilije...
U Kopru su fenomenalno odjelili tradicionalno od modernoga. U gradu ne većem od Varaždina, luka, industrija
i stara jezgra žive 3 različita života. Kroz vrata za koja treba imati nečega, zakoračujete u stari grad i sve moderno
kao da je odnešeno rukom.
Baš me zanima šta Neverin misli ,iz kojega je perioda ova fontana, ali uvijek me preplaši ta expresija gruvača.
Pogledajte ovo mitološko biće što vam vodu daje...kakve nam taj poruke šalje?
Navodno je Janša dobio 2 godine. Morao sam doći nazad u Hrvatsku da to saznam. Nitko se na primorju ni ne osvrće.
Šavrini (kako ih mi u Istri zovemo;), si cugaju svoj teran i brič refošk. Rasprava o tome koliko su te dvije sorte genetski
bliske još uvijek traje. Kod tete Marjete sam stao na pašta fažol i pola malvazije. Dovoljno je pogledati njezin izlog:
Koper je grad tolerancije i suživota. Vječito u sjeni Trsta, Koper je odlično poentirao nakon prve krize-preoteo je
Trstu primat shopping destinacije. U njihovu luku stiže sve više kontejnera. Prosperitet se osjeća u zraku, vidi ga
se na ulicama.
Riva u Kopru za moj je ukus premodernistička, ali na njenome podu možete jesti.
Da ne bi rekli da sam pristran, odlučio sam snimiti ovu fotku...
Ali i ovu...la lotta continua...
Mussolinijeva arhitektura stanova diktat je poznat-red stanova u lijevo i red u desno. Svi stanovi isti...uniformiranje
društva u emvirementu-ubijanje u pojam. Pokušalo se domišljato intervenirati u prostor. Nek su ružne zgrade, al
nek su bar u bojama...
Da ne drobim više o Kopru...prosudite dalje sami...
Post je objavljen 06.06.2013. u 00:23 sati.