Znam, ma posve sam siguran da ćeš jednom doći.
Iza neke srebrne kiše i onako usput, s osmijehom koji razoružava
sve zaraćene strane, reći:
-Sve sam zaboravila, baš sve!I ničeg se, što boli, više ne sjećam!
A, ja ću jedini znati da nisi i ne možeš zaboraviti riječi što sam ti šaptao
zanesen mirisom tvoje kose,
prvi ples u predvorju na neku totalnu otkačenu muziku,
sve note koje sam ti slao ispisane i svirao ih samo tebi,
sve slučajne dodire u prolazu, na hodnicima,
sve zavjereničke poglede na sastancima,
isprepletene prste u indigomodroj noći Hvara.
Ni ja, dok živim, neću zaboraviti koje je boje i mirise imao moj svijet
dok si ti bila njegov centralni dio!
Znam , ma posve sam siguran da ćeš jednom doći.
Post je objavljen 06.06.2013. u 21:52 sati.