Pregled posta

Socijalni masakr nad radnicima HEP-a

Na prošloj temi raspravljli smo o uličnom ispadu ministra Linića koji se strastveno, neprimjereno i agresivno obrušio na radnike HEP-a, Upravu i NO HEP-a, a sve zbog potpisivanja Kolektivnog ugovora kojim radnici nisu dobili ništa više no što su imali, naprotiv prava su im umanjena u odnosu na prethodni Kolektivni ugovor.
Svjedočili smo da je ta vijest objavljena gotovo na svim portalima, u svim dnevnim novinama i informativnim emisijama na TV-u.
Čitajući danas Slobodu Dalmaciju, na 5. stranici pronašla sam neupadljiv članak o još jednoj priči iz HEP-a. Ne volim kad se neke priče samo odšapću u sjeni glasnih političkih igrokaza, pa ću vam danas tu priču ispričati.
Uprava HEP-a je ovih dana krenula u pripremu stavljanja ovrha na plaće 1700 radnika ili bivših radnika, danas možda umirovljenika ili nasljednika umrlih radnika.
Ovo je kraj dugogodišnjeg spora HEP-a i zaposlenika zbog nasilnog i presudom Vrhovnog suda nezakonito utvrđenog raskida Kolektivnog ugovora 27.12.2000. godine, nakon čega je 1700 radnika, udruženih u Nezavisni sindikat radnika HEP-a podiglo tužbe.
Radnici su spor dobili, a HEP je temeljem pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu radnicima isplatio dosuđene iznose, a VSRH je zauzeo stav o nezakonitom otkazivanju Kolektivnog ugovora.
Sve to se dešavalo u vrijeme kad su HEP-om drmali likovi koji danas sjede po hrvatskim zatvorima, a neki još čekaju da im se tamo oslobodi mjesto. Svi smo imali prilike čitati što se u to vrijeme dešavalo u HEP-u. Tada nismo imali volje i vremena razmišljati što je s radnicima tog poduzeća… naprosto smo ih gledali ispod oka i zalijepili im etiketu zbog kriminalaca koji su im upropaštavali poduzeće, narušavali ugled istog u javnosti. Kad smo vidjeli montera u plavo crvenoj manduri on nam je bio simbol kriminala u HEP-u, cijene struje i uopće nam nije palo na pamet pomisliti da li je to doista tako, ili možda ipak većina tih radnika radi teško i pošteno svoj posao, osigurava nam proizovod bez kojega ne možemo živjeti. Oni su bili ljudi u sjeni… koji su nosili sustav na svojim leđima dok smo se mi bavili snebivanjem nad kriminalcima koji su tada vodili to poduzeće.
Da se kriminal u HEP-u dešava znalo se puno duže no što se priča počela vrtjeti u javnosti i kad su krenula prva hapšenja. Znali su svi koji su se nadležni time baviti, ali i tadašnja opozicija (SDP).
Godinama nije bilo političke volje da se itko pozabavi tim problemom, pa čak i da o njemu glasno progovori. Jedini koji su jurišali na kriminalce koji danas pjevaju crkvene pjesme po hrvatskim zatvorima bili su sindikati, a najglasniji u tom sukobu je bio sindikat spomenut na početku ove priče.
Tadašnjoj kriminalnoj upravi postali su veliki teret…. Uz to što su radnicima isplaćivali dosuđene iznose po pravomoćnim presudama, neprestano su ih sindikati prozivali zbog kriminalnih radnji koje su se svakodnevno dešavale. Vršili su se razni pritisci na dužnosnike i članove spomenutog sindikata. Bilo je tu prijetnji i ucjena da bi što više ljudi istupilo iz članstva i raznih drugih niskih udaraca… no NSRHEP-a je bio jači no ikada. Tada se odjednom…. krajem 2008. godine sudovi mijenjaju prije zauzeti pravni stav. Promjena pravnog osnova temelji se na odluci Ustavnog suda RH koji, kao nenadležni sud, odlučuje o materijalnom pravu (meritumu) tužbenog zahtjeva radnika, a potom VSRH kao nadležni sud ne presuđuje o materijalnom pravu tužbenog zahtjeva radnika već prihvaća kao svoju odluku Ustavnog suda RH kao nenadležnog suda.
Ustavni sud kao četvrta grana vlasti zadužen je za kontrolu zaštite ustavnih prava građana, a u konkretnoj odluci ušao je u tumačenje iz područja materijalnih prava, što nije u nadležnosti Ustavnog suda. Znači, Ustavni sud je donio odluku koji se kolektivni ugovor u HEP-u mora primjenjivati u predmetnom sporu, a za to isti nije ovlašten.
Mravkova uprava i tadašnja garnitura na vlasti… svojim utjecajem uspjeli su postići da se ovakvim postupanjem Ustavnog suda RH onemogući radnike u ostvarivanju njihova prava u skladu s odredbama ZOR-a i Kolektivnog ugovora, ali i kažnjavaju radnike kao tužitelje. Tako da isti radnici trpe dvostruku štetu.
To iživljavanje na radnicima počeli su već spomenuti kriminalci, mnogi jataci su smjenjeni. Desile su se političke promjene, ali presude protiv radnika ostale su stajati u ladicama raznih službi i nitko nije znao što bi s njima.
O ovoj zamršenoj situaciji svoje stručno i pošteno mišljenje dao je sudac Vrhovnog suda RH, mr.sc. Andrija Eraković, dipl.iur u časopisu: „Pravo i porezi“ (RRIF), br. 10. listopad 2009. godine (str. 10. do 15.), gdje iznosi mišljenje: „Pravno je shvaćanje u navedenoj presudi teško braniti pravnim i logičnim razlozima“.
U međuvremenu se dešava politička promjena. Radnici se nadaju da je konačno kraj iživljavanju nad njima i njihovim sindikatom jer ipak upravljanje HEP-om preuzima socijaldemokratska opcija i narodnjaci, a koji su u svom Planu 21. jasno obećali na čemu se temeljeti njihovo upravljanje državom i poduzećima u državnom vlasništvu. Radnici o svom problemu obavještavaju Predsjednika države, članove NO HEP-a, ali do članice Uprave, a koja je zadužena za pravne poslove ne mogu tako lako doći, do njenog konačnog pisanog odgovora mailom kako ona nema o čemu s njima razgovarati jer ima presude u ladici. Gospođa Krunoslava Grgić Bolješić kreće s nalozima o knjiženju potraživanja prema radnicima.
Teško je povjerovati da to do sada nije proknjiženo. Predstavnica socijaldemokrata u Upravi HEP-a očito se nije zamarala pitanjem zašto je to tako, a predstavnicima radnika nije ni dala mogućnost da joj to objasne. U ovoj državi je ipak lakše doći do Predsjednika države, no do osobe koja nosi svoj dio obaveza i odgovornosti u nekom poduzeću.
U prethodne tri godine radnici i sindikat su temeljem ovrha na teret troškova odvjetnika uplatili cca 500.000,00 kuna.
Navedena je odlučila naplatiti iznose koje su radnici primili, pripadajuće kamate i troškove odvjetnika. Posebno je zanimljivo da je HEP za ovaj spor protiv radnika angažirao vanjske odvjetnike, bez obzira što ima zaposlenih dvjestotinjak pravnika s ne tako malim plaćama.
Uprava HEP-a još nije donijela odluku temeljem koje će se ovaj zločin na radnicima, a koji je započela Mravkova Uprava provesti. Za sada pripremu za donošenje takve Odluke provodi „socijaldemokratski“ orijentirana gospođa Krunoslava Grgić Bolješić. To će biti konačna realizacija Plana kriminalne Uprave iz 2008. godine. I onda se naš ero ljuti kada mu napišem da su svi isti.
A eto…. sadašnja vlast završava prljave poslove koje je započela prethodna vlast.
Iznosi koji se namjeravaju naplatiti su trostruki u odnosu na ono što su radnici primili temeljem pravomoćnih presuda. Dio tih radnika su pokojnici, umirovljenici, a dio njih ima zaštićene račune.
Ovo je pravi socijalni masakr!
Predstavnik radnika u NO HEP-a, gospodin Berlengi rekao je: „Ovaj problem je za radnike ogroman, za Upravu HEP-a mali, za državu i politiku ne postoji.“, te je dodao: „Hrvatska moralno tone. Nije najveće zlo pokradena imovina, nego je najveće zlo moralna devastacija Hrvatske.“
S obzirom na gospodarsku situaciju u Zemlji, materijalne uvjete većine radnika i uz činjenicu da se Država odriče potraživanja kamata poreznih dužnika, ne mogu ne primjetiti da je ovakav odnos, pa čak i zarađivanje na radnicima nekorektno i nemoralno ponašanje dijela Uprave HEP-a… zbog ustrajavanja na obračunu i naplati kamata na dugujući iznos potraživanja.
Oni koji su tu priču započeli danas sjede u zatvorima. No nisam još nigdje pročitala da je itko pokrenuo pitanje vraćanja onoga što su ukrali i to javno priznali, te odslužuju kazne temeljem pravomoćnih presuda. Što li je tek s njihovim naknadama koje su primali za uspješno poslovanje HEP-a u doba dok su se kriminalom bavili?

I na prošloj temi padale su uvrede na račun radnika HEP-a…
Tko su tužitelji u ovoj priči? Uglavnom monteri, uklopničari, čistačice, šalterski službenici/ce, svi profili radnika u proizvodnji…. i mnogi koji su im administrativna podrška u obavljanju onoga zbog čega HEP postoji.
Naš Ero ih od milja zove „šankerima“…. a ja ih doživljavam drugačije…
Vani su na plus 30 i minus 30 stupnjeva, vani su po olujama, preplivavaju potoke, prehodaju brda i bore se s prirodom... vani su uvijek kad je frka.
Znate li kako je to bilo u ratu? Na crtama razdvajanja često su vojnici bili u rovovima, a monteri visoko na stupovima... jer su se kvarovi morali otkloniti.... Bili su oni nenaoružani na prvim crtama..... i izlagali svoje živote da bi svima nama bilo što lakše. Oni nemaju visokoke mirovine, jer nisu bili vojnici...
Neću vam ni napisati kako su sramotno malo plaćeni.... neću vam sada pričati da nakon dvadeset godina rada postaju „potrošeni“ od takvih radnih uvjeta.... neću vam pričati da imaju sve manje mladih kolega, a njima kosti škripe.... jer po njima su udarale već mnoge oluje i nepravde.
Kome će još sjedati ovrhe?
Lani je na temperaturi od 38 stupnjeva na radnom mjestu…. na terenu pao grupovođa Mato i umro par sati kasnije u bolnici. Za njim je ostao teško bolesni sin – invalid u kolicima, koji ne može brinuti o sebi, malodobna kći i bolesna supruga. Njima će Uprava HEP-a sjedati ovrhom na primanja.
Tu je i čistačica Slavka koja je umrla prije dvije godine, a za njom je ostala teško bolesna kći koja živi od socijalne pomoći. Na što će njoj sjedati ovrhom? Hoće li je ostaviti bez krova nad glavom… zbog tužbe majke i zbog kamata i troškova HEP-ovih odvjetnika?
Ili možda umirovljenicima čije mirovine su cca 2.500,00 kuna? Mogu vam ispričati 1700 priča o tome kako doista žive oni na koje se prošlog tjedna onako agresivno istresao ministar Linić i pustio svoje krvnike da posao HDZ-ove kriminalne Uprave odrade do kraja.
Već sam opisala koji motiv je bio Mravkove Uprave za ovakva ponašanja, a ovima je ta priča odlično sjela.... jer će nakon ovog socijalnog masakra poslati poruku svim radnicima u Hrvatskoj da im slučajno više nikada ne padne na pamet zatražiti zaštitu radničkih prava sudskim putem.


Post je objavljen 06.06.2013. u 20:30 sati.