Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/transseksualac

Marketing

POST 5.

transphobia photo: transphobia transphobia.gif

Pošto sam se danas malo pribrao vrijeme je za post o transfobiji i maltretitanje(bullyingu) iz mog iskustva... Pripremite se za dugi post XD (ispričajte moje retardirano pisanje danas, moj budući dečko mi nije dao spavat cijelu noć)

Transfobne gluposti koje ljudi rade u mom životu... Hmm... Počnimo s onim kad fulaju rod. To me najviše smeta. Zapravo lako za to ak neko slučajno fula tu i tam. ne tražim ni ispriku za to, ali kad me netko uporno oslovljava ko curu(čak i onda kad sam u kafiću il tak negdje i kad konobar i svi koje onak randomly upoznam misle da sam lik jer ba imam fakin steznik i sve).. Kad zamolim da me se oslovljava ko lika a osoba uporno tuvi ženski rod i onda mi kaže da će se možd to popravit kad krenem na hormone i kad počnem ličit na lika. Ili neš tipa da me vidi ko ženu i da će me tak oslovljavati. Ne mogu opisati koliko takve gluposti živciraju. prvo zato što shvatim da se družim s budalama koje vide samo moje fizičko tijelo. što je najveća fora ja kad se skinem izgledam ko lik sa sisama. tak da ne kužim... više te sise ne pripadaju tamo nego neš drugo. blja. no samo pokušajte nekog oslovljavat u rodu u kojem želi. to nije baš tak teško kad se naučite.
što još... ah da... moja bivša... imala je tendenciju kad bi pričao u moškom rodu ispravljati me i govoriti da se ispravim u ženski. primjer:
ja: i onda sam rekao...
ona: rekla
ja:rekao
ona:rekla
ja:rekao
i tako u nedogled. naravno one pizdarije koje mi je govorila tipa da ja njoj lažem i nisam muško(jer nije shvaćala što znači panseksualnost i transrodnost)... i onda kako mi je poslala gomilu ljudi da mi seru. well that was fun. fora mi je to zapravo. nači gomila nepoznatih ljudi, ljudi koji opče nisu znali kakav sam ja... su mi na fejs ili mob ili uživo srali da sam nakaza, da sam poremećen(ne kažem da nisam poremećen ali transrodnost nema veze s tim), da sam pederčina, da sam bolesna osoba(što je bilo istina jer sam imao gripu tad, bio sam jako bolestan), da nikad neću bit muško, da trebam umrijet.... gomila ljudi koji me nisu ni upoznali me napala... osudili su me jer su nešto od nekoga čuli. to otvara novo pitanje: pitanje koliko daleko seže ljudska glupost... uredu je ak si ljut srat po nekom sa svojim frendovima. to je zdravo, oslobađa te bijesa. ali tvoji frendovi bi trebali znat bolje nego da osude nekoga na temelju tog kaj ti sam pizdiš na tu osobu jer ste se neš zakačili. npr ak meni moj frend priča o nekoj curi koja je kao seksualni manijak i koja ga je pokušala silovat i bla bla bla... ok saslušat ću ga i zgražat se ali neću ić njoj srat. i ak je upoznam vjerojatno uopće neću povezat tu novu osobu s tim što je on pričao. ak je ona stvarno takva radije ću to sam otkrit. ak nije well poštujem to što ju on ne voli; sigurno mu se jako zamjerila, ali on mora poštivat to što je meni ona ok.
hmm sljedeća glupost koju dosta ljudi smatra transfobnom je pitanje o tom kak se trans ljudi ševe. mene osobno to ne pogađa jer uvijek ponudim ljudima da dođu samnom u krevet i dožive to. nisam nikad smatrao pitanja o sexu lošima jer well... i ja sam znatiželjan. i ja pitam strejt ljude i gej ljude i sve fakin ljude o tim pizdarijama. uredu je bit znatiželjan jer se tak unaprijeđuješ. al nije ok osuđivat na temelju onog kaj čuješ. meni osobno se gadi to da netko ide gutat spermu ali ko voli nek izvoli. čak me zanima (i vjerojatno ću pitat) kako i zašto ljudi uživaju u tom. ima ljudi koji vole taj okus. mislim isto ko kad ljude ispitujem kako je to pušit cigaretu(nisam nikad pušio ni neću). zanima me kako oni doživljavaju to. ok je valjda bit znatiželjan. naravno ima dosta ljudi koji osuđuju pa kad im opišeš krenu srat po tom... to je onaj dio koji ne treba radit.

idemo sad malo na bullying koji proživljavam cijeli život pa ono malo mog velikog znanja i iskustva... ovo što ću reć sad je zapravo neš jako loše... ali... NIKAD NEMOJTE REĆ RODITELJIMA DA VAS TUKU ILI MALTRETIRAJU U ŠKOLI IL BILO DI. možete probat ali u 90% slučajeva(blago vama ostalim sretnicima) roditelje boli kurac il vam neće vjerovat pa ćete se samo duboko razočarat u fakin svijet i možda postanete suicidalni. radije recite prijateljima ili sestričanama ili ujaku ili nekom ko će vas shvatit ozbiljno. roditelji su gamad u mnogo slučajeva. ja sam maltretiran od osnovne škole.... well od vrtića čak. iako u vrtiću su izopčili i mene i još jednu osobu pa smo se družili i nije bilo tak loše. u osnovnoj je maltretiranje postalo bolesno ali tad sam još bio snažan(još nije bilo bulimije u mom životu) i nije mi bilo teško nekom odvalit glavu ako me napadne. no protiv verbalnog maltretiranja nemreš fizičkom silom. uvijek sam pokušavao bit dobar sa svima ali štreber sam, no... pa nisam bio omiljen. bol koju osjetiš kad nađeš papirić na kojm su se cure dopisivale i srale po tebi. bol kad te učiteljica izopči i kaže ti da nikad nećeš imat prijatelja(ta žena fakat ne zna kolko mi je sjebala žvot s tim)... well boli jako. kasnije kad bacaju smeće na tebe ili te izbjegavaju. to je bila osnovna. jednom su me probali udavit sa štrikom sretan fora, ha? također kad god bi obukao neš.... bilo što novo su mi se smijali. il da si odrežem kosu nekak drugačije samo ismijavanje i smijeh. kad bi si bilo tko drugi tak neš obuko il imao tu frizuru nikom niš. ali na meni je to bilo : "lol gle na kaj ličiš" i dan danas gledam slike i ne mogu dokučit jer fakat se ne ističem. fakat izgledam ko svi ostali... zašto sam im bio na piku? u srednjoj je to preraslo u fizičko nasilje kad su mi palili jaknu, prijetili, tukli, naguravali... u cyber bullying koji je pokrenula moja bivša... i tad sam čak tražio pomoć roditelja i što su oni učinili? ništa. baš ništa. pokazali da ih boli kurac. moja stara obećala je da će otić s raskom o tom pričat, a pričala je o tom kolko ću ja imat iz kemije umjesto o tom kaj me neki lik tuče i kaj mi je zapalio jaknu. well možda da je bullying prestao bi ja imao volje učit i bit 5.0 učenik ko nekad.. ovak sam samo padao. fora je bilo jednom kad sam se skoro potukao s tim likom jer mi je dopizdilo da me se maltretira. profa je bila tam i vidjela je da je on prvi počeo(prije neg je mene napao opsovao je profi mater). ali znate ko je bio kažnjen? ja. i tako sam naučen da se nikad ne treba suprotstavljat i da trebam crknut. i počele su moje suicidalne misli. bio sam sam. fora, ha? naravno kad sam ostario postao sam jako hladan i well... čudan... našao sam neki svoj način za živit s tim. u nekom pointu je nasilje stalo. ali onda se pojavila neka ženska koja mi je tu i tam slala prijeteće smsove(well do prije tjedan dana ih je slala, možda sad prestane, možda ne). naravno kad je od nekog saznala da sam trans počela mi je govorit da nikad neću bit pravo muško što je boljelo iz jednog razloga... ja bi tako želio bit otac al neću moć to bit. ne biloški... ikad. i da... zbog tog se osjećam ko da je bila u pravu. glupo zapravo. i naravno nije me poštedila na dan kad mi je djed umro. onak dođem depresivan sa sprovoda kući i odma me dočeka ona sa slikama mog dečka s drugom. i s još uvreda. bio sam slomljen. jbt umro mi je netko i trebo sam svog fakin dečka uz sebe i trebo sam mir. dobio sam njene predivne poruke. super! bravo! ak se tad nisam ubio nikad neću. valjda sam postao imun na sve to... mislim boljelo je užasno ali ne znam. postao sam čudan. ne znam to opisat. ne znam uopće objasnit kako sam se u tom trenutku nosio s tim. tak da sve vas koje maltretiraju... žao mi je ne znam objasnit kako se nosit s time. well možete se družit samnom. bumo lijepo sjedali na sladoledu svaki dan i bude bilo bolje. heh.


i zadnje o čem ću pričat je nesvjesno maltretiranje koje naši frendovi vrše na nas i mi na njih. nešto što sam naučio u svojih 20 godina života je da nikad, NIKAD ne treba reć niš loše ak se to ne misli. ljudi dost često iz sarkazma i zajebancije jedni druge nazivaju kurvicama, droljicama, pederčinama... ond nadimci tipa debeli, čeverooki... well ima ljudi koje to ne dira, a ima ljudi koji se prave da ih ne dira al ih jako boli. i onda ti ljudi koje bole te stvari, npr ja, odu rigat i prestanu jest i dobiju bulimiju na kraju i sjebani su za jako dugo vremena. riječi su oružje pogotovo ako ste nekom prijatelj i treba oprezno s njima. ako već nekom bliskom želite reć da izgleda za kurac onda to treba reć lijepo i polako.... tipa: "možda ova frizura nije za tebe" ili "ova haljina je nekako čudno skrojena i previše ni naglašava bokove". il tak neš... nije ok rugat se nekom da im frizura izgleda ko kaciga ili da im glava izgleda ko kurac s tom kosom(možda netko želi tak izgledati) ili da izgledaja ko krava u haljini... treba bit oprezan... ono što je izrazito opasno je reć nekom da je debel il pretio iz zajebancije. ima dost cura koje su ko čačkalice i likovi im kažu da su debele. i šta se ponekad desi? one im počnu vjerovat. počnu rigat. postanu anoreksične, a uopće nisu bile debele ikad!
otkrit ću neš o sebi kaj treba bit lekcija svim curama koje žarko žele smršavit. kile nisu bitne. bitnije je da si mjerite obujam tijela. npr ja sam imao 48kg kad sam počeo vježbat. (za nekog ko ima bulimiju to je previše) ono kaj sam skužio da kolko god gubim kile salo se ne miče i izgledam isto. i onda sam počeo vježbat. kile su rasle a jeo sam jednako. obujam tijela mi se smanjio. i sad imam 15kg više. i izgledam mršavije. kako to? mišići su teški, zato kile rastu kad se vježba. obujam tijela se smanji i počnete izgledat super sexy i mršavo. zato cure bacite vagu kroz prozor i vježbajte. vaga je besmislena osim za to kad radite kolače :3 i da... nema smisla da si uskraćujete hranu... samo trebate više vježbat ak više pojedete. ak pojedete dve šnite torte odite na 4 sata u shoping. istrošene kalorije! hehe.


ako netko želi mogu ja naspisat cijeli post o tom kako gubit kile i salo velikom brzinom XD bez riganja i bez nezdravih pizdarija. hehe..
ak netko treba pomoć s bullyingom slobodno mi se javite(imate moj fejs u boxu sa strane). i well ne činite drugima što ne želite da oni čine vama. be nice and have a nice day


host club hunny photo: Hunny h07.jpg


Post je objavljen 03.07.2013. u 11:43 sati.