Činiš se malo hladan
kao da ne cirkuliraš
i to nije nikakva figurativna
pjesnička slika
govorim ti istinski i stvarno.
Dragi moja čaša je prazna
i duša slomljena
ne mogu napisati pjesmu
ako nisam omamljena.
Klokoću vinogradi istočeni
prepune čaše naših su riječi
slušam te kako mi bajke pričaš
o vječnoj ljubavi i obostranoj sreći
samo ako skinem tu čipkastu haljinu
i tijelom ti objasnim
sve što sam ti željela reći.
Nemoj se toliko lecati na klokotanje
nakon prigušene konstatacije
slažem se,to je vrlo bučna onomatopeja
no mislim da si već i sam shvatio
da sam potok,klokotanje je moje prirodno stanje.
Klokot,klokot,klokoće potok
zatim se čuje zvuk pucanja po šavovima
oslika se pjesma rastrgana čipkom
jedna dama za šankom sjedi sama
potpuno poetična i razdragana
mislim da previše pijem
zadnjih dana...
A jel me voliš?- interesiram se mazno.
Da ljubavi moja,naravno da te volim
tko bi te trpio inače, da te ne volim
tako ovisno,bolesno,snažno,jako...
Ovo je bilo romantično.
Apsolutno romantično.
Do jaja ljubavi moja,do jaja...
Post scriptum
Vidiš kakve mi se sve rime jave
i bučne pjesničke slike
zbog jedne obične ispijene spike...