Marketing
Razmišljam...
.
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
.
.
Razmišljam...
Jutros sam se probudila rasterećena. Nema noćne more zvane: Štrajk. Štrajk koji su najavili sindikalisti, svete krave javnih i državnih institucija, nije se dogodio. Nova generacija maturanata uredno će položiti ispit zrelosti ukoliko „štrajkači“ ne podmetnu „4. modul zdravstvenog odgoja“ umjesto zadataka iz matematike i fizike. Bez obzira na dobar ishod sukoba Vlade i sindikata nisam mogla ne sjetiti se „Nadrealista“ iz susjedstva, komšiluka i svega što se moglo dogoditi izlaskom predstavnika države na ulice ili njihovog štrajka glađu.Narod koji ima ovakve sindikate te sindikaliste & Vladu ne treba strahovati za budućnost. Budućnost svoje djece. One koja ovoga ljeta odlazi ili je već otišla u Canadu, Australiju, Novi Zeland ili Ameriku.
Dok stojim sama na rotoru ispod Neslanovca dobrog imena prigradskog kvarta izlaz ne nalazim. Dva odvojka, dvije ceste nikuda ne idu. Ali zato dok gledam u reklamnu tabelu trgovačkog lanca koji je zadnji došao u grad mislim kako ću produžiti do drugog centra udaljenog nekih kilometar dva, a koji ovih dana kao prvi, prvi došao, prvi odlazi. Odlazi „Brico“ & ostavlja nam naše brice, barbire, brijače da nas obriju na suho i to do kraja.
I gore & dolje. Gore ne može, a bolje o tomu ne treba ni razmišljati.
A, opet, kakva bih ja bila Tukica kada ne bi razmišljala.
. 
. 
.Vrijeme, vreme, vrime je razmišljanja. Hoće li ta sedmica...
Post je objavljen 06.06.2013. u 08:25 sati.