Moja stara i dobra frendica je astrolog.
Proučavanjem astrologije bavi se već godinama, profesionalno se njome i bavi. Astrologiju voli i to radi, od toga živi. Njeni klijenti su jako zadovoljni njenim radom....Ja sam također zadovoljna njenim radom, nema što mi nije skinula, sve što ona kaže tako i bude i tako već godinama. Ona mi je svojim znanjem potvrdila da ja astrologija nauk, znanost i jedna umjetnost čitanja neba u trenutku našeg rođenja...
Nebeska knjiga mog života je u njenim rukama svaki puta kada uzme moju natalnu u svoje ruke i tada krene njeno iščitavanje.... Polako... Sasvim polako jer ona zna kako sa mnom. Ona zna da meni nije dovoljan odgovor zato, jer ja moram znati sve u detalje.
Uvijek imam ista pitanja: kako, zašto, zbog čega .... I znam da sam joj naporna ponekad, ali već je naučila na mene i moje prodiranje u bit i srž stvari. Dakle, nema polovičnosti, ili sve ili ništa, nema treće, ne priznajem treće.... Ona zna da u mom svijetu ne postoji sivo, sve je ili crno ili bijelo, sve je vrlo jasno i konkretno ....
Sjećam se kada mi je prije dosta godina govorila kako on nije za mene i kako se ne upuštam u nikakav odnos s njime jer mi to nije potrebno. Govorila mi je i da on nikad neće znati voljeti i patiti onako kako ja to činim. Govorila mi je i da je on površan tip muškarca koji meni ne odgovara karakterno. Govorila mi je i da je loš izbor za mene jer imam potencijala i mogu puno i bolje...Po sto puta mi je rekla da ne petljam s ribama ništa, ali baš ništa i to ne zato što ih ona smatra lošima već zato što ribe meni ne pašu....Svašta mi je govorila. Rekla mi je i da ako stupim u taj brak s njime da je to osuđeno na propast jer nas dvoje nismo kompatiblni po pitanju ničeg. Ja njemu odgovaram ali ne i on meni, i sve mi je to govorila.
Nije mi to pričala zato šta ga nije voljela, nego zato što je znala pročitati našu knjigu, a ja, kao ja, bila sam sigurna da ću zeznuti naše nebo po prvi puta i da ćemo mi baš uspjeti, mi moramo uspjeti.... I kako jedna astrologija može znati da mi nećemo uspjeti, ali ipak to nebo i zvijezde iznad nas znaju bolje. Ipak oni već imaju neki tajni plan za nas koliko god mi vjerovali da mi živimo slobodno i da sami upravljamo svojom sudbinom....Da, sigurna sam da nekim situacijama upravljamo mi sami, ali postoje i one situacije koje nas samo zadese i iznenade, bez da nas itko išta pita.....
I evo, sada retrogradno razmišljam, fakat je bila u pravu....on stvarno nije za mene, mi smo se stvarno rasuli kao biserna ogrlica....Naš odnos se rasuo na sto perlica i pogubio na podu....I neka je, ako je tako najbolje.....
Opet je neki dan zovem i opletem s njom razgovor o mom propalom braku i pitam je, jer mi nije jasno, nije bio dobar prema meni, nije me cijenio, nije me poštivao, nisam bila sretna, a ja ga još uvijek volim, pa kako to? Jesam li ja onda uopće normalna, voljeti nekog tko nije dobar prema tebi, pa to ja za dijagnozu....
Pitam je što kažu zvijezde? Kakav je to onda bolestan odnos, jel to neka sjebana karma ili što je? Jesam li ja normalna uopće i nakon svega voljeti ga?
Kaže mi ona, radi tih nekih planeta koje su nam se poklopile, moja venera i njegov pluton, to je dug iz prošlih života i to ti nije normalna ljubav, to je ovisnička ljubav, ali ti ovisiš o njegovoj ljubavi... Ostala sam kao pegla, nisam to htjela čuti, jer ja ne ovisim o nikom, ja sam samostalna u svojoj glavi, i kako da ja sad ovisim o njegovoj ljubavi?
Koliko mi je bilo to teško čuti, a još teže prihvatit, opet s druge strane sam bila sretna, dobila sam odgovor na svoje pitanje, a to sam htjela. Htjela sam odgovor i evo mi ga...U tom trenutku mi je bilo toliko lakše jer sam shvatila zašto ga još uvijek volim i zašto ponekad patim za njime, konačno sam shvatila naš odnos tj. moj odnos prema njemu, i to je super....Nova je situacija i kockice znam da moram slagati na posve drugačiji način da bi meni bilo lakše samoj sa sobom....Složila sam ih brzinom svjetlosti....Sada mi je lakše jer vidim da sam riješila jedan dio odnosa s njim, jer sam riješila da nema patnje, jer sam riješila i to da prekidam ovisnost, jer meni to nije potrebno.... Opet sam napravila munjevit rez u svojoj glavi, onako kako samo ja to znam, brzo i bezbolno, samo cap....
A opet s druge strane, da nije bilo nje i da nema astrologije, moj analitičarski um bi se bavio njime još tko zna koliko vremena, ubijala bih samu sebe analizama i propitkivanjima, život bi prolazio pored mene a da to ni ne vidim....Zašto? Šta mi to treba? Naravno, da mi ne treba, to nikom ne treba. Svjesna sam problema i otišla sam svjesno i ciljano u napad na problem. Problem ovisnosti....
Astrologija je čudo, ali baš jedno pravo čudo... Ne mislim tu na dnevne horoskope, to ne čitam već godinama, ali s astrologom se savjetujem, gotovo pa redovito...Ne prečesto, jer ni to nije dobro...
Imam svoju nebesku knjigu koju sam dobila s neba kad sam se rodila, dobila sam svoj poredak zvijezda i već godinama u astrologiju ne sumnjam niti najmanje jer sam dobila potvrde za gotovo sve, ali baš sve, od onih mali sitnih stvari pa do onih velikih koje ti život u sekundi okrenu naglavačke...
Jedno sam naučila, sada svog astrologa i njegove savjete slušam i više se ne nadmudrujem s nebom jer ta igra je zaista uzaludna...Jednom sam pokušala nadmudriti nebo i nisam uspjela, izvukla sam tanji kraj....
Nebo i zvijezde su nadmudrile mene i pokazale mi svoju moć....
Post je objavljen 04.06.2013. u 20:40 sati.