Italija je uvela zabranu jednokratnih plastičnih vrećica od početka 2011. godine temeljem istraživanja koja su (navodno) pokazala da plastične vrećice čine 73 % otpada koje završi na dnu 8 000 km dugačke talijanske morske obale. Takva me činjenica iznenađuje jer je specifična težina polietilena (0,92 - 0,94 kg/dm3) i polipropilena (0,95 kg/dm3), od kojih se izrađuju gotovo sve plastične vrećice, manja od vode, a pogotovo od morske vode, pa bi vrećice trebale plivati na morskoj površini.
No, trenutna situacija je da talijanski veliki trgovački lanci sada prodaju biorazgradljive plastične vrećice i one deblje, za višekratnu upotrebu. No ne svi. Zakon se dosta široko krši od strane malih trgovaca i prodavača na tržnicama jer ih talijanske vlasti ne mogu kažnjavati zbog dijeljenja jednokratnih plastičnih vrećica. Moći će ih kažnjavati samo onda kada Europska unija odbori taj zakon, međutim to još nije odobreno. Dapače, odbijeno je.
Europska komisija je sredinom svibnja raspravljala o talijanskom zakonu i isti nije dobio odobrenje zbog protivljenja Velike Britanije koja to obrazlaže da jednokratne plastične vrećice nisu zabranjene u Europskoj uniji pa ih tako ne može niti zabraniti pojedina država - članica unije.
Sa zanimanjem očekujemo daljnji razvoj događaja, jer je već na ovom blogu više puta pisano o stvarnoj pozadini talijanske zabrane.
Naime, Italija, suočena s nekontroliranim uvozom jeftinih, ali i sve kvalitetnijih vrećica iz Kine (koje su počele ugrožavati i tržište onih debljih, višekratnih), a istovremeno s vrlo loše riješenim sustavima prikupljanja i odvajanja otpada (sjetite se Napulja) uvodi zabranu jednokratnih plastičnih vrećica. Odluka je donesena prvenstveno u zaštitu talijanske petrokemijske i plastičarske proizvodnje kojoj se ne isplati proizvoditi jeftine jednokratne plastične vrećice (mala cijena = mali profit) - jednostavno na tom polju ne mogu konkurirati kineskim vrećicama.
Osim zaštite svoje proizvodnje, ovom odlukom koja dozvoljava biorazgradljive vrećice Italija podupire svoju proizvodnju aditiva za biorazgradnju (jedna od najvećih svjetskih kompanija na tom području je Novamont).
Također, dozvoljena je prodaja onih debljih, višekratnih plastičnih vrećica, koje su 5 do 10 puta teže od jednokratnih te se time automatski povećalo tržište polietilena od kojeg se najvećim dijelom izrađuju plastične vrećice. I te se vrećice prodaju (cijena im je od 50 Euro centi pa do 2 Eura). Ne dijele se.
Dakle, jasno je da Italija (vrlo lukavo) štiti svoju proizvodnju, a istovremeno (ne narušavajući slobodno tržište) ograničava uvoz iz Kine. O zaštiti okoliša se tu najmanje brine.
Izvori:
Daily Telegraph
Animated Flags
Post je objavljen 03.06.2013. u 23:44 sati.