Dva tjedna. To vam je moj doseg - dva tjedna. A cijeli svijet je mogao biti naš. Mogli smo biti urbani dekadentni intelektualni par. Preko tjedna gledati europske subverzivne filmove i čitati azijske kratke priče, preko vikenda uživati u planinama, ljeti jedriti, a prije spavanja u svilenoj postelji opijati se gorkim likerom spravljenim od 48 različitih ljekovitih biljki. No, psihijatrica po struci, pročitala me tu večer - bio sam loše volje i očitala je to na sebi. Nije mi jasno kako i po čemu, ali pročitala me. Osjećao sam se inferioran, malen... gad, đubre... sebičan. Vjerojatno i s pravom. Htio sam je samo za seks i za treking. Ali, na kraju krajeva, što je tu loše? Dvije stvari, od čega je jedna aseksualna. Nije li to dovoljno? Možda bi i bilo da sam više pokazao - da mi je stalo. Ali vidi se kad nisi zaljubljen, kod mene pogotovo. Rekla je da sam od početka bio distanciran, na kraju i da sam i emocionalno nezreo. Čemu ne mogu proturječiti. Jedino joj je krivo što me krivo procijenila. To joj, kao psihijatrici, ne ide na glas. A već sam isplanirao cijelo ljeto s njom. Da, seks i treking, moram priznati. Nadao sam se zaljubljivanju, ali... to tako ne ide i gotovo.
Post je objavljen 03.06.2013. u 23:58 sati.