Jugo u jačanju je valjalo trajekt tako da momci nisu izgledali baš najbajnije. Cijelu su prethodnu noć pjevali na predizbornoj fešti stranke koja je bila spremna dati najviše i tragovi umora su se vidjeli na njihovim blijedim licima. Ali posao ne pita, bili su klapa za fešte, izbore, svadbe i sprovode, kao ovaj zbog kojeg su se, za jakog juga, s kopna uputili na otok.
Iskrcali su se skupa, klapa, svećenik, mrtvačka kola, ožalošćena obitelj, vozilo s vijencima i gosti iz grada, popriličan broj poznanika i istaknutih poslovnih kolega sinova i kćeri pokojnika.
Malo otočno groblje na kojem su se ubrzo svi našli bilo je smješteno na odvratnom brdovitom mjestu vječnog propuha, duboke sjene, bez ikakvog pogleda, vegetacije ili arhitekture vrijedne spomena. Neobično za inače poslovičan starodalmatinski osjećaj za sklad posljednjih počivališta i prirode. Sve jača južina i prijetnja kiše samo su pojačavali sveukupni dojam trule gnjilosti.
Dok je meštar od ceremonije poslije izražavanja sućuti žustro slagao ljude u kolonu za križem, na nebu, kojim su velikom brzinom šibali crno-ljubičasti oblaci, uspjela je primijetiti i jedan neobičan koji se nije micao, valjda jer je bio na većoj nadmorskoj visini. U puzećem koraku do otvorenog groba, sa kojeg su radnici nešto prije uklonili staru kamenu ploču punu žutog lišaja, stala je pod nogama prebrojavati oblutke koje je netko nasuo tko zna davno kad. Jugo je sve više divljalo pa je tanki baloner još čvršće stisla oko sebe, zažalivši što nije ponijela i kakvu maramu za vrat. Mogla se samo nadati što kraćim govorancijama nad otvorenom rupom u zemlji. Vjetar je na tom mjestu rezao do kosti.
Momci iz klape posao su odradili solidno.Glasovi su im se gubili u naletima juga, no čuti ih u stvari nije bilo bitno, nisu zato ni pozvani. Kad je došao red na svećenika, opet je potražila onaj oblak, on je i dalje nepomičan bio na svom mjestu, iako su drugi jurili kao da se utrkuju nebeskom autocestom.
Vi ste bili naš anđeo – tada joj je zaparalo uši. Anđeo?! - samo je djelomično uspjela zatomiti kikot koji joj se otrgao sa usana. Osjetila je komešanje sa strane, ali se nije osvrnula, pogledom je u nevjerici potražila vlasnicu ženskog glasa koja je afektirano nad lijesom čitala pjesničke ode (o) pokojniku. Neuspješno izblajhana i raščerupana kosa govornice, koktel haljina i velike crne naočale u stilu Jackie O. pojačavale su dojam teatra.
Ako nitko nije bio anđeo... bolje reci samozaljubljeni despot i nasilnik koji je cijeli život proživio zagorčavajući život vlastite djece i u grob prerano otjerao njihovu majku – pomislila je. Pomislila je, ali nije rekla. Nije rekla - A kakva je to tek žena bila! Inteligentna, požrtvovna, žena otvorena duha, a uza sve vrline samozatajna i duše meke kao kruh. Svjetska žena. Ako je itko bio anđeo, to je bila ona.
Pogledom je prešla po okupljenima, po svim tim ozbiljnim i smrknutim licima u crnini koja sad prazno zure u zemlju i vjerojatno kao i ona broje oblutke. Koliko je njih bilo na njenom pogrebu, pitala se. Koliko je njih prije par godina uspjelo shvatiti da je onaj narcisoidni govor napisao upravo on, a ne navodni prijatelj obitelji koji ga je, onako izdiktiranog, sa komada zgužvanog papira, mucavo čitao. Odvratan govor po kojem je ispalo da je jedina životna zasluga pokojnice bila ta što je bila njegova žena, žena samozaljubljenog tiranina koji se nije odolio ni nad grobom vlastite supruge pohvaliti svojim „postignućima“.
Koliko ih je tada, kao i sada, došlo po dužnosti, onoj istoj po kojoj je i ona došla. Vjerojatno svi. I po profilu prisutnih, procijenila je - sigurno iz istih razloga. Fešte, izbori, svadbe i sprovodi. Teatar.
Anđeo?! Usta su joj se i u povratku nijemo skupljala kao da su kušala limun. Da ga je bar mogla ispljunuti. Da bar...
Orkansko jugo privezalo je te noći sve trajekte u luku, pa i njihov. Vidjela je jasnije no ikad da su neizbježno vezani skupa sa njim. Amateri i profesionalci, statisti i glumci kojima se šapćući suflira. Nad svakom rakom. O mrtvima sve najbolje – polukritično-polucinično izustio je u zagušljivom salonu drugi tenor. Prvi se, blijed kao kreč, bez riječi spustio u potpalublje isprazniti želudac.
Post je objavljen 03.06.2013. u 07:00 sati.