Malo selo, crkvena zvona zvone, mlada i mladoženja izlaze iz crkve, vani ih čekaju okupljeni. U isto vrijeme na drugom kraju sela se sa majkom (Marija Kohn) i bratom (Miroslav Škoro) oprašta mladić (Hrvoje Klobučar) prije povratka u inozemstvo, gdje je na privremenom radu, kako se to kod nas obično kaže. Pomalo mi sve liči na mirnodopsku verziju Vrdoljakove “Duge mračne noći”, ali radi se tek o spotu za pjesmu Miroslava Škore “Zašto lažu nam u lice”. U pjesmi brat svaki put kad se vratii manje priča, više pije i svaki puta teže ode, a sve lakše suzu pusti.
Zašto lažu nam u lice/ Plaču naše oranice/ Zašto, kada svane zora/ Moj brat opet u svijet mora je refren pjesme. A brat u svijet mora da nam bunar ne presuši, da se kuća ne poruši, da se ne potopi lađa, dok nam njiva drugom rađa. Mladić sa koferom odlazi, dok ga kroz selo prati grupa ljudi, nalete na svadbenu povorku koja im se pridruži i svi skupa prate mladića. Tu su još djeca koja radosno trče, dimnjačar na biciklu, tamburaši, poštar, župnik, bijeli konj, drva se cijepaju za zimu… Tu su i poznati glumci, dokazano skloni desnici: Ivo Gregurević, Anja Šovagović, Danko Ljuština, Filip Radoš, Vedran Mlikota i Slaven Knezović. Na njihovim licima vidi se zabrinutost za običnog hrvatskog čovjeka, sućut za njegove patnje, ali i odlučnost da se ustraje. Na kraju spota se daje do znanja da je Hrvatsku od 2001. Do 2012. napustilo 110 000 ljudi.
Teško je ne primijetiti da dobar dio krivice (najblaže rečeno) za odlazak ljudi vani ide na dušu HDZ-u, čiji je Škoro bio član do prije godinu dana. I ne mogu se ne nasmijati kad pjeva o tome kako nam plaču oranice, a njiva drugom rađa. Puno bi bolje kao naslov pjesme odgovaralo da se zove “Gledam vas u oči i zajebavam dok pjevam kako vas lažu”. I ne samo Škoro, već i svi gore pobrojani glumci. A među njima ima onih koji podržavaju političke opcije kao što su HDZ i Željko Kerum, ima i poštovatelja lika i djela notornog fašiste Stjepana Spajića, onih koji su odbijali gostovati sa svojim kazalištem u Beogradu, a ima i apologeta zločinačke tvorevine Herceg-Bosne. No Škorina kombinacija naricanja i optuživanja je više nego uspješna, spot ima više od 250 000 youtube klikova, i nema sumnje da ima novi hit za svadbe.
No Škorina pjesma i spot su me potaknuli da se prisjetim drugih pjesama posvećenih gastarbajterskoj tematici, no radi se o skroz drugačijim pjesmama, koje ne podilaze kvazidomoljubnim emocijama tipa “reci brate moj zašto me čudni ljudi, čudnog imena dozivaju i lažu u lice i diraju mi svetinje…”
Arbajt za gazdu Kurta
O Jugošvabama je progovorilo Zabranjeno pušenje na albumu “Dok čekaš sabah sa šejtanom” (1985.) u pjesmi “Dok jezdiš ka Alemanji”:
Iza tebe su razbijene boce, okrenuto janje donijeto na ledini
Zar je moguće da je već gotov i ovaj odmor u domovini
Dugo si ljubio ženu i sina, već je visok metar i četr'es šest
Poljupcima je zvonila stanična aula, dugo nisi puštao njegovu malu pest…
…
U 8 i 30 stižemo u Frankfurt, bezbrojna misao glavom ti luta
Ponovo provokacije neprijateljske emigracije, ponovo arbajt za gazdu Kurta
I pitaš se koliko još puta da kupiš njivu i zavist sela
Zbog prekrasnog bijelog švapskog auta…
I nema tu patriotskog cmizdrenja, plača oranica, njiva koje rađaju tamo nekom drugom, valjda onome ko nas tako bezočno laže, nekome čudnog imena… Tu su posao, žena, sin, auto i zavist sela (jebiga ovdje selo nije tako jedinstveno i idilično kao kod Škore). Pa sad vi vidite, koja vam pjesma zvuči životnije i iskrenije, Škorina ili od Pušenja?
Zabranjeno pušenje - Dok jezdiš ka Alemanji
Ja se vraćam uskoro
Ovih ću par stanica ići bolje pješice i punim plućima udisat svježi zrak
Sunce se već nataklo na tanki dimnjak tvornice, ali je nebo još boje pepela
Čuvaju vrtni patuljci praznu ulicu, kuće u nizu i podšišanu travu
Sve je k’o da hodam kroz slikovnicu, kroz reklamu za margarin i kavu
Al’ znam da nije u redu da gost kritizira, ovdje je sve na mjestu samo nisam ja…
Mile Kekin iz Hladnog piva je 2002. objavio samostalni album (Mile i Putnici) “U dva oka“, na kom se nalazi i “Ovih ću par stanica (gastarbajterska)“. Mile je i sam dijete iz gastarbajterske obitelji, sjajan tekstopisac, a “Gastarbajterska“ zatvara izuzetno dobar album na najbolji mogući način. I na kraju svega se ipak nalazi žena:
Ja se vraćam, ja se vraćam uskoro
Ja se vraćam, ja se vraćam uskoro
Pa kad svratim do tebe u novim kolima
Ti ćeš reć’ “uh jebote možda sam pogriješila
Kad sam mu rekla što sam već rekla”
Mile i Putnici - Ovih ću par stanica (gastarbajterska)
Devizna balada
1980. Toma Bebić objavljuje legendarni album “Oya noya”, istinsko remek djelo, 9 sjajnih pjesama, sve jedna bolja od druge. Jedna od njih je i “Devizna balada”.
…Zar smo ih rodili, zar smo s njima patili,
Majko, moja majko, kad nan nijednega ni
Di su naša dica mila, majko, majko, kaži mi
U ke su se mantine svita razbižali?
Valja reć, situ se mene, i mene i stare svoje
Pa nan šalju devize, dolore i koju marku
Koji put dojde i pismo, u njemu po dvi tri riči
Pitaju nas za zdravje i je li čagod triba
Ča čedu puste marke, dolori i božje mane
Kad su nan oči daleko u naše stare dane…
Svaka Tomina pjesma je primer njegove jedinstvenosti i neponovljivosti na našoj sceni, uključujući i “Deviznu baladu” naravno. Mnogi su napisali da je bio ispred svoga vremena (umro je 1990.), a siguran sam da je i ispred sadašnjeg vremena, i to debelo ispred.
Toma Bebić - Devizna balada
Letu štuke na svom prvom albumu ima pjesmu posvećenu izbjegličkom životu - “Tepsija” (Bolje hladne ulice New Jerseya nego puna kuća, prazna tepsija…), koja može definitivno upasti u ovu priču.
Letu štuke - Tepsija
Sigurno još ima pjesama o gastarbajterskom životu, ali ovo nije njihov detaljan pregled, nabrajam tek one koje mi padaju na pamet na prvu loptu. Čisto kao prututeža Škori i “Zašto lažu nam u lice”, kao primjer da se o “privremenom radu u inozemstvu” mogu napraviti iskrene i kvalitetne pjesme bez hranjenja nacionalne mitomanije, i bez laganja sebe i publike.
Post je objavljen 03.06.2013. u 00:13 sati.