Dana 29.svibnja obilježena je godišnjica pogibije pomalo zaboravljenog Ivice Prusca „Jume“ iz Podrujnice koji je 30. svibnja 1992. godine poginuo na posavskom ratištu u okolici Modriče kao pripadnik 3. gardijske brigade „Kune“. Tada vrlo mladi borci Ivica Prusac „Juma“ iz Podrujnice i Miro Vladimir iz Pozle Gore, puni elana, ljubavi za domovinu, te željni okršaja s neprijateljem, odlučili su se zaputiti sa dalmatinsko-hercegovačkog bojišta na bojište koje je tada bilo u najtežim borbama i odluka je pala – ide se u Nuštar. Blizina Nuštra Vukovaru , koji je poslje Vukovara bio drugo ime pakla, dvojici boraca je dalo ideju gdje će ići i u Nuštar su se zaputili vjerovali ili ne, autostopom.
Stigavši u Nuštar, prema iskrenoj priči Mire Vladimira, zatekli su strašnu situaciju kojoj se ni sami nisu nadali niti je željeli doživjeti. Elan i želja za borbom vrlo brzo su se pretvorili u svakodnevne stravične situacije i puku borbu za vlastiti životi i život svojih suboraca. Njihovi suborci Slavonci su se čudili njihovom dolasku, ali su ih prihvatili kako i priliči – kao prijatelje u životu i smrti. Teške borbe koji su nebrojno puta vodili i na udaljenostima nekoliko metara od neprijatelja bile su nešto što ni Ivica Prusca ni Miro Vladimir nisu smatrali da će doživjeti u tako stravčnom obliku.
Ništa bolje se nije ratni užas razvijao ni na ratištu bosanske Posavine gdje su nakon Nuštra obojica upućeni kao pripomoć obrani Posavine gdje je Srpska vojska Krajine pošto poto nastojala imati koridor između Republike Srpske i Srbije i gdje je upregnula ogromnu količinu ljudstva i ratne tehnike. Naime 15. svibnja 1992. godine presječena je i zadnja veza između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske što je srpske snage u zapadnom dijelu stavilo u nezavidnu poziciju i zaprijetilo totalnom izolacijom i okruženjem većeg dijela Republike Srpske.
Zbog toga su se na cijelom bojištu Posavine rasplamsali sukobi između HVO-a (i HV-a) s jedne strane te VRS s druge strane. Danonoćne borbe su se pretvarale u bitke rov za rov, kuću po kuću. U jednoj od takvih bitaka poginuo je i naš Ivica Prusac „Juma“ od granate ispaljene iz tenka SVK.
Pogibija Ivice Prusca „Jume“ nije bila samo još jedna smrt u ratu. Ona je ojačala bratstvo pripadnika 3. gardijske brigade, mahom Slavonaca i Neretve i rodila je još jednu poveznicu Slavonije i Neretve.
Upravo na obljetnicu, 8 bivših pripadnika 3. gbr „Kune“ pristiglih iz Slavonije 29. svibnja su zajedno s veteranima 4. gbr., obitelji Prusac , UVDR „1991“ Krvavac“ i sudjelovali na sv. Misi za Ivicu Prusca koja se služila u Gabela polju, te kasnije posjetili groblje na Bagalovićima gdje je Ivica pokopan i gdje su mu postavili spomen ploču u znak neizmjerne zahvalnosti. Druženje je nastavljeno u Krvavcu, a potom su sutradan druženje nastavili u Pozloj Gori gdje ih je ugostio Miro Vladimir.
Ivica Prusac „Juma“ se nije ženio, niti je imao djece, ali je Neretvi i Domovini ostavio primjer žrtve i nesebičnosti koji ne smije biti zaboravljen. Neka se zna da je u 3. Gbr. „Kune“ bilo i dobrovoljaca iz Neretvei da je Neretva utkala živote u slobodu Slavonije i Posavine.
Nuštar 1992 – suborci Pavo Tutnjević, Zorislav Tomašević – „Zorac“, Miro Vladimir, Vlado Mutrat „Joe“, Ivica Prusac „Juma“, Blaško Prišić
Ivica Prusac „Juma“
Ivica Prusac „Juma“ i Miro Vladimir u Nuštru
Ivica Buvari, Zvonko Škrlec, Renata, Ivica Prusac Juma i Miro Vladimir u Jarmini
Veterani 3. Gbr i 4. Gbr. su zajedno na grobu na Bagalovićima postavili spomen ploču - foto: Veterani 4. Gbr.
Posebna zahvala ide Miri Vladimiru koji je ustupio ratne fotografije na kojima je Ivica Prusac
Post je objavljen 31.05.2013. u 17:21 sati.