Nije li ironično
što je najbolja bazga uvijek uz cestu punu auta
a najbolji maslačak i trputac ondje gdje pišaju psi?
Što je svibanj
a zapravo je studeni,
što je bubamara ljepotica
a pravi predator i nasilnik,
što se ljudi boje gladi
a bacaju kruh po cesti
i ne vide koprivu, sagnu se i uberu je
pa pojedu,
kao špinat?
Što ti se dogodi ono što ne očekuješ
a ono što čekaš, zaobiđe te?
Što želiš sijati ljubav i ljubaznost,
a tvoj blog postane prava arena razjarenih ljudi?
Što želiš poštovati život
ali on ti uvijek podmetne nogu?
Što možeš glasati samo za SDP i HDZ
jer inače tvoj glas propadne
kao krov na staroj kući?
Nije li ironično
što smo gladni fine hrane
a imamo za cigarete i alkohol,
što se povijamo pred moćnijima,
barem onima koje smatramo takvima,
kunemo se u boga
zaklinjemo mu se
obećajemo da ćemo ga slijediti
ljubiti bližnjega svoga
a onda jednostavno
bez da trepnemo
pljunemo na susjeda
ošamarimo beskućnika
udarimo psa
i riječju, i mišlju i djelom?
Nije li ironično
što molimo za svjetlost u svom životu
za ljubav, radost, zdravlje i sreću,
a u isto vrijeme gutamo mrak iz tanjura
leševe nevinih
sijemo smrt u ime želuca?
Nije li ironično
što čovjek je nazvan čovjekom
a životinja životinjom?
Nije li ironično
što imamo samo jednu Zemlju
a prema njoj se odnosimo
kao da ih imamo sotinu?
Nije li to sve – ironično?
Post je objavljen 31.05.2013. u 12:42 sati.