Marketing
Mi i Zamjatin
Pročitao sam ponovo ovaj klasik, u Poljskom prijevodu, nakon 20 ili više godina. Mislim da sam ga prvi put pročitao još u Jugoslavenskom vremenu, 1980-tih. Svijet danas izgleda poprilično drugačije.
Tada sam živio u jednom od uspješnijh društava koje je pokušavalo izgraditi nekakvu utopiju, potaknuto autoritarnom žeđu za vlašću. U usporedbi s konkurencijom, to definitivno nije bilo najgore moguće mjesto za život! Kasnije sam živio u ruševinama Sovjetskog Reicha, u Poljskoj sredinom 1990-ih godina, a novi milenij sam počeo u izravnijem potomku Utopističke misli, emocionalno ne najtoplijoj Istočnoj Njemačkoj. U blizini bivšeg Zida sam svakodnevno šetao sa svojom djecom uz bivšu liniju smrti, koja je prolazila između Zida i minskih polja. Također sam živio u Grčkoj s njenim beskrajnim štrajkovima i Che Guevaroidima, koji tako ustrajno vježbaju bacanje Molotovljevih koktela. Trenutno živim na meti 1100 raketa Velikog Crvenog Brata, u KMT-ovom sigurnom utočištu, Tajvanu, ili, kako to oni žele nazivati, Republici Kini. Pišem ovaj popis da bi znali da baš i nisam djevac kada je riječ o totalitarnim režimima i njihovim potomcima. Znam ponešto o tome. S njima obala izgleda kao na otočju Penghu iz prethodnog posta:
Ovaj roman je najmanje poznat od tri koja su obilježila 20-stoljetno pisanje na temu distopije ("Vrli novi svijet" Huxleyja i Orwellova "1984" su druga dva). To je ujedno bio i prvi, napisan još 1920-te! Čini mi se da ima neke kvalitete koje će ga učiniti zastrašujuće upotrebljivijim u vremenima koja dolaze. Na početku se proza čini pomalo naivna, ali kako idemo dublje u priču, ta iluzija postaje sve stvarnija i uvlači nas u bolnu borbu glavnog junaka za ... zdrav razum.
Samo što se njegov pojam "zdravog razuma" (još) malo razlikuje od našeg. To je razum bez mašte, koja je bolest, atavizam iz nekog udaljenog, divljeg vremena dlakavih predaka. Mašta mora biti obrijana, kao višak dlaka na tijelu. Tretirana X-zrakama. To je jedini i posljednji preduvjet Sreće. Ako vam se dogodi da ne budete dovoljno zdravi za vidjeti korist iščeznuća mašte, ako ste tako beznadno bolesni, Oni, vlada, vaši dobročinitelji, će vam pomoći...
Opis društva koje je implodiralo i uspješno napreduje u savršenom redu stoljećima, podsjeća me na Sjevernu Koreju danas. Bit će da je Najveći Veliki Vođa volio čitati "Mi". Je li to jedino društvo danas koje se može poistovjetiti s ovim romanom? Velika Kina je skrenula s tog puta, čak i ako Stranka (neka Stranački čelnici i njihovi potomci i njihovi kućni ljubimci i njihovi potomci žive dug i sretan život, oni su pravi dobročinitelji svojih ljudi, koji rade tako teško za svoju zemlju i ljude ...) tvrdi da slijedi neke stare principe, ne, ne, oni su razbili Zid. Sovjetsko široko nebo na kome Sunce ne zalazi se također srušilo, a novi Oligarhi Rusije su još uvijek u procesu izgradnje kule vlasti ... Začudo, daleko su prehumani da se to dogodi.
Ima li na Zapadu nešto novog, postoji li neki skriveni dragulj, koji bi, kao u Orwella Anglsoc, dao naslutiti moguće kukavičje jaje? Osim Evropske birokracije, koja, na sreću, još uvijek nema oružje u rukama da nametne svoju viziju sreće svojim podanicima, ne vidim takvu moć. Ali treba ih uzeti na znanje, postoji potencijal za razvoj u tom smjeru u tom bastardu Europske Unije i Anglo-Američkom viđenju stvarnosti. Imaju potencijal za Anglsoc, uvijek su ga imali.
Nije uzalud da znaju razviti slijepu pjegu u svom viđenju svijeta, kao što je to bilo u slučaju "ne primjećivanja" patnje u istočnoj Europi desetljećima, ili kad nisu primijetili mana odstupanja od pristojnosti u Turskoj, na Bliskom istoku, u Africi ili Aziji, kada su milijuni ljudi ubijeni, izgladnjeli ... Ili kad su bili tako šarmantno očarani sa Velikim Svinjojedom Maom.
Što sam ovaj puta naučio od Zamjatina?
Podsjetio me da postoje temeljne ljudske vrijednosti koje treba slijediti bez obzira na cijenu.
Moglo bi se činiti prozaično, ali u ovim danima Velike Globalizacije, nije baš tako prozaično. Potrošački život vas je zajahao, htjeli ne-htjeli, prodaju vam život nekih izmišljenih celebrities kao Život...možete li čiste savjesti reći da i dalje u potpunosti živite dostojan ljudski život? Promišljajući svoje vlastite misli, dišući nezagađeni zrak, pijući čistu vodu, jedući prirodnu hranu, s pogledom na zvijezde? Možete li, bez rumenila na obrazima, reći da živite pravi život, da volite ili čeznete za pravom, ljudskom ljubavlju i razumijevanjem?
Moglo bi se činiti prozaično, ali mnogima bi mogao zatrebati Prozac.
Post je objavljen 31.05.2013. u 05:48 sati.