Smeće razdvajamo po vrstama, recikliramo, bacamo u posebna spremišta, a ono što ostane, takozvani opći otpad ide u toplanu, gdje se spaljuje, čime se istovremeno dobiva topla voda i grijanje za velik dio grada. Što bi se reklo, win-win situacija.
Ovaj post, međutim, neće se baviti ekologijom, nego arhitekturom. Želim vam, naime, pokazati zgradu jedne od tri spalionice smeća koje posluju pod kapom gradske Toplane, izgrađenu još početkom sedamdesetih, a krajem osamdesetih obnovljenoj prema ideji poznatog umjetnika i arhitekta Friedensreicha Hundertwassera. Riječ je o Spalionici smeća Spittelau.
Najuočljiviji i samim time najpoznatiji dio Spalionice jest toranj; dio s pogonom i tehnikalijama koji se nalazi na njegovom podnožju obično nećete pronaći ni na jednoj fotki s razglednica ili prospekata, vjerojatno zato što se takve stvari ne daju dobro zamaskirati i uklopiti u šarenu estetiku zgrade.
Naravno da Spalionica nije samo toranj; tu su i prilično velike zgrade s ogromnom garažom, prilaznim putovima za dovoz otpada i uredima. I one su bile obuhvaćene Hundertwasserovim renoviranjem iz 1987. godine.
(Primijetit ćete da zgrada nije na svim slikama jednako osvijetljena, to je zato što sam neke slike fotkala prijepodne, a druge predvečer... Ali snaći ćete se.)
Na balkonima, terasama i krovu raste drveće; zgodno, zar ne? (Zamišljam si pauzu za kavu na ovakvoj krasnoj zelenoj terasi.)
Ovako izgleda cijeli kompleks, promatran s mjesta suprotnog od onog na kojem sam stajala kad sam slikala prve dvije fotke.
Žao mi je što nemam nijednu noćnu snimku; zlatni je dio prepun žaruljica koje svijetle, a postoji i dio koji se pali-gasi, tako da je posljednje počivalište našeg otpada prilično slično lunaparku.
Cijela je stvar, inače, smještena u 9. okrugu (Alsergrundu), na samoj obali Dunavskog kanala, u kvartu imenom Spittelau. Kraj Spalionice je prije par godina obnovljen i biciklističko-pješački put kojim se iz tog dijela grada bez ikakvih barijera, ugodnom vožnjom ili šetnjom, stiže ravno u 1. okrug, točnije, na potez od Schwedenplatza do Uranije, što je za bicikliste, rolere, rekreativce, roditelje s dječjim kolicima, invalide u kolicima i šetače vrlo lijep i ugodan način dolaska u centar grada.
Kraj je svibnja, temperature su tek nešto iznad 10°C, tako da najiskrenije zahvaljujem smeću što nas grije. O, da. U nadi da će nastavak (nekima produženog) vikenda ipak biti ugodniji, topliji i sunčaniji od trenutačnog vremena, sve vas najsrdačnije pozdravljam!
Za zaboravne... Klik... Lajk!
Post je objavljen 30.05.2013. u 17:37 sati.