Pokušavam uhvatiti nedohvatljivo.
Razloge ratovima.
Razloge bolestima.
Razloge smrti.
Možda smo samo nevažni organizmi, samo igračke, samo biološki roboti koji smo u nekom trenu nekim klikom unutar nas ili Božjom voljom postali oni koji misle, koji rade, koji izazivaju ratove, mržnje, ljubavi, smrti. Nekad i stvaraoci.
Rađamo djecu sličnu ili bolju od nas. Možda i goru. Pišemo knjige, donosimo zakone. Uvijek naknadno kad se događaj već zbio. Pa ga slušamo(taj zakon) ili ne slušamo. Tražimo rupe u tom istom zakonu. Provlačimo se kroz njih. Rijetki zapnu i završe na sudu, a još rijeđe ispaštaju za to,u ovoj zemlji rijetko).
Pokušavam okrenuti kožu naopako ( nisam ni slučajno prva. Žalosti čovječicu šablona u kojoj se neprekidno kreće). Pokušavam doznati, shvatiti: zašto?
Zašto je 'mladić drag', tek je počeo živjeti opsjednut, za mene posve ljudskom pričom- seksualnošću, zbog te iste seksualnosti, po njemu posve neprirodne jer ga privlači i muči toliko u dilemi i mukama?
Zašto poznanik iz davnih dana već nekoliko puta u slučajnim i namjernim susretima pri kavi načinje temu homoseksualizma i pri tom se silno uzrujava i govori o neprirodnosti čina crtajući ga riječima i naznakama kao da smo oboje prisutni tom istom činu? (Izbjegavam ga, jasno je i zašto)
Nije li ta pretjerana buna pokazatelj nečeg, nekih nagnuća koje ne želi sebi priznati? Ova se dama previše buni' pisao je Shakespeare
Zašto ne želim glasati za nikoga od kandidata? Povući ću dijagonalno crtu i napisati: Nosite se!
A nebo je ovaj tren plavo. Malo je bijelih oblačića kao na onim slikama naivaca. Ili samo Croate. Rabuzina, mislim.
Lani sam bila, ove godine neću, u paradi.
Mislim, ne mislim. Jel' mi drago što sam živjela punim životom i još živim?
Što znači život?
Tko je u pravu? Općenito, mislim. Od silnih prijepora čovječica više ne vidi bitno.
Jeli ovo uistinu samo velika pozornica?
Jeli vrijeme i mi u vremenu samo Šala (da ne spominjem velikog Kunderu i njegove slutnje)?
„Vrijeme je po Aristotelu i Tomi Akvinskom mjera kozmičkog, svemirskog događanja kojemu je sve podloženo osim Vječnog.“
Spadamo li mi u Vječnost?
Ima li ičeg smislenog?
Dražesni upitnici svibanjski!
Što s njima u jeseni života, što kažem jeseni već je debelo zima, a i nebo se naoblačilo.
Post je objavljen 30.05.2013. u 17:03 sati.