Zamislite jednu šesteročlanu obitelj.
Kriza je nema se novaca, ono malo što dođe u kuću domaćica nastoji rasporediti mada nije ekspert ali se trudi.
Umjesto da joj svi članovi obitelji zdušno pomažu da bi zadržali 'nos iznad vode' oni rade skroz obrnuto. Muž banči i blati je na svakom koraku nazivajući je kurvom i ludačom.
Četvoro djece to sluša iz dana u dan a ponekad im ćaća donese kakav poklon i u neimaštini na prvu ih uspije kupiti.
Djeca slušajući ćaću počnu i sami ogovarati majku i nazivati je pogrdnim imenima da se slušatelju povraća, razbijaju po kući, kradu, ne uče, ona dva starija i ako rade neće da daju ništa u kuću a hrane se i mati ih pere.
Iz dana u dan mati je sve smetenija, ne zna po što je krenula, zaboravi di je što ostavila, tablete više ne pomažu i završi na psihijatriji.
Rodbina neće da se miješa u kućne probleme a ćaća onako nakrivo nasađen uvodi strahovladu i terorizira djecu. Rezultat, kaos!
Ukratko ovo je slika današnje Hrvatske kako ju ja vidim.
S jedne strane vlada kao mati koja je smetena ali se upinje nešto učiniti a s druge strane 'konzorcij' na čelu s Karamarkom i Brkićem potpomognuti korijenima tajnih službi.
Velika Crkva, Bandić sa svojom mašinerijom, sindikati a onda seljaci sa svojim traktorima.
Počevši od Pozaića s pozivom na oluju, pa 'slučajnih' miniranja do ostalih smicalica i podmetanja od strane 'konzorcija' ovoj se vladi sistematski spotiču noge kao da je neprijateljska. Kao da je okužena, gubava ili zaražena sidom.
Kao da je Hrvatska rezervirana samo za 'hrvatine', kao da je to prćija ostavljena u nasljeđe 'konzorciju'.
Različita promišljanja i viđenja države, stavovi oporbe naspram vladajućih u obliku kritiziranja to stoji ali ovo…ovo više nije samo drukčiji pogled i stav ovo je infarkt, ovo je uništenje iznutra, ovo je diverzija, peta kolona.
Različiti pogledi i stavovi oporbe s jedne strane a vladajućih s druge strane moraju biti usmjereni u istu točku, u boljitak u napredak.
Ista točka mora biti Hrvatska!
Indikativno je da se vladu stalno proziva kako je 'proizvela' masu nezaposlenih a u istom kontekstu kritizira ju se od dojučerašnjih vlastodržaca kako nije provela reforme.
A što znači provesti reforme?
Znači smanjiti državnu administraciju makar upola. Znači ukinuti županije, neke općine, neke gradove. Znači državna poduzeća očistiti od balasta, znači proizvesti još sto tisuća nezaposlenih.
Pitam se? Koja bi to država mogla podnijeti a da joj je privreda na koljenima?
Gdje su sad svi oni što su dobili poduzeća za kunu, oni što su trebali biti nositelji privrede u državi jer su radi toga i pograbili sve one firme što su stvarale dohodak? Gdje su onih 250?
Gdje su ti novci? Evo reći ću.
Novci su u rukama pripadnika HDZ-ea bili oni još članovi stranke ili ne tako je svejedno.
Lisica je promijenila krzno i izdaje se za pudlicu ali sve ispod krzna ostalo je isto i nije bilo potrebno biti dobar 'meteorolog' za pogoditi kad će biti štrajkovi. Pred izbore dakako.
Nije potrebno biti 'meteorolog' i pogoditi tko to sve financira.
Mi narode, Mi! Naša crkva, naša oporba a sve to iz proračuna. Proračunato nema šta!
Post je objavljen 28.05.2013. u 17:30 sati.