Bio je to jedan događaj, tužan. Tužan jer jedne dobre osobe više nema, ali njen trag je ostao. Pozitivan trag. Događaj je bio tužan, ali dostojanstven, prekrasan, ako to smijem reći. Pomalo dislociran za veliku većinu ljudi koji su htjeli doći, ali mnogi su došli.
Svi se rukuju, pozdravljaju, prepoznavaju, vrijeme kao da je stalo. Svi ponovno na istom mjestu, a svi dvadeset i kusur godina stariji. Godine i život su ostavili svoje tragove. Neki deblji, neki mršaviji, neki veseli, a neki kao da nisu ni ostarili. Sve u svemu, kao da vrijeme nije ni prošlo jer jer smo u tom trenutku bili oni isti, oni stari....u duši.
Post je objavljen 26.05.2013. u 22:06 sati.