Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25, svibnja 2013. godine
Odlučnost u vjeri, jakost u molitvi
Jakost i odlučnost dvije su vrline koje nam daju snagu na putu do cilja, koje nam pomažu otkloniti prepreke, prebroditi kušnje i nadjačati protivštine. U onome što činimo i čemu stremimo, potrebna nam je vjera u uspjeh i jasnoća u koracima koje poduzimamo, spremnost na žrtvu i odricanje, nepopustljivost pred navalama sumnje i bistar pogled kojemu ne smetaju magluštine podmetanja, koji otklanja mrene varki i prokazuje privide zavodljivosti. Kad nam se učini da je sve uzaludno i kad nas stisnu časovi suhoće, kad splasne oduševljenje i kada usahnu emocije, ne smijemo posustati jer će strpljiva ljubav, poput plimnog vala, ponovno ispuniti korito životne rijeke u kojoj se prelijevaju sve naše nade i htijenja, u kojoj sva dobra djela nalaze svoje ispunjenje, u kojoj se dovršava rast gorušičina zrna u obliku široke krošnje koju prožima čistoća vječnosti.
U smutnjama i podmetanjima što ih iznjedriše mnogobrojne teorije i svjetonazori, koji odvode u nesigurnost, miješajući relativno i apsolutno, dobro i zlo, istinu i laž, kao čvrsti kamen temeljac na kojem gradimo zdanje nepropadljivosti, jesu vječne Isusove riječi, zdravi nauk kojemu nas vraća Gospa Međugorska, jedini put mira, ljubavi i spasenja kojim nas vodi Kraljica naših srdaca. Ako se prepustimo vrtlogu mlakosti i neodlučnosti, ako pokleknemo pred poteškoćama i izgubimo nadu, ako se zapetljamo u vremenito, ostat ćemo na vjetrometini prolaznosti, ne dohvativši smisao postojanja i ne osjetivši radost života. U lakoći i površnosti krije se zamka propasti, iz sebeljublja i uznositosti izniču slijepi putovi što se vrte u začaranom krugu, gdje je čovjek dostatan samome sebi i gdje ga nagriza crv ispraznosti. Nama je živjeti za druge, trajati u srcima bližnjih i nesebično se davati, darivati se u ljubavi, onako kako i Gospodin u milijardama čestica razdijelio na Posljednoj večeri i nastanio u srcima svih pokoljenja.
Malo ćemo toga u životu napraviti ako ne budemo jaki i odlučni, ako nam se zamuti jasnoća cilja, ako ne budemo znali komu služimo i čemu stremimo, ako zakoračimo na stazu vrludanja i neodlučnosti, ako se budemo bojali svakog šušnja što se iznebuha javi pokraj puta. Tako je i s vjerom i molitvom koje se uzajamno dopunjavaju, koje se neodjeljive i koje se uzajmnoi prožimaju i jačaju. Jer bez vjere nema molitve, a bez molitve vjera sahne, blijedi i iščezava, utapajući se u mudrost svijeta, koja nam nudi vlastitu interpetacije istine. Kad smo bliski Gospodinu, obuzima nas žar zahvaljivanja, u nama bukti radost i prožima nas nada, ispunjena ljepotom vječnog života. Kupaju nas miomirisi rajskoga vrta i i miluje glas anđela čuvara. Vjera postaje stvarnost koju živimo i po njoj se ravnamo u svakodnevnom trajanju, prepušteni volji Božjoj i toplini njegova zagrljaja.
Lijepo nam Gospa kaže da samo jaka i iskrena molitva, što izvire iz dubokog zdenca vjere, može otvoriti vrata Isusova srca, iz kojeg će poteći sve milosti, iz kojeg će se u naše misli i osjećaje uliti ljubav i istina, blagoslov i milosrđe. Molitvom prihvaćamo mudrost Stvoriteljevu, klanjamo se njegovoj dobroti, preplavljeni svjetlošću i ljepotom stvaranja. Neprestanom molitvom suobličujemo se s izvorom života, postajemo ono što istinski jesmo i odmičemo se od onoga što nismo. U našim mislima i djelima, u svemu izgovorenom i napravljenom slavimo ime Gospodnje. Tada će svaki neprijateljev nasrtaj na našu osobnost, na ono što jesmo, biti uzaludan pokušaj zavaravanja, tek kratkotrajna kušnja iz kojie izlazimo još jači i odlučniji, još smireniji i radosniji, još snažniji i nepokolebljiviji.
Onaj tko je u istini, ne podliježe laščevim nagovorima, već u njima vidi ispraznost i jad, laž i podmetanje, izokrenuti nauk nedostojan djeteta Božjeg kojemu je uzor Bezgrješno srce Djevičino. Onaj tko je u ljubavi, već je iskusio slobodu, odmaknuo se od navezanosti i obnovio vid kojim brzo uočava smicalice kneza svijeta, kojemu je sloboda činjenje grijeha, zla i naopakosti. Zar svi zakoni svijeta, jer nisu prožeti istinom, ne vode u sljepoću i zarobljeništvo? Zar se sve izokrenutosti ne rađaju u srcima onih koji su prihvatili suradnju s ocem poropasti, koji otrovima zasipaju ljudske misli, srca i duše, koji pohlepom i požudom truju lakovjerne, koji podmuklim obećanjima naivne odvlače prema ponoru propasti? Zar to nisu oni koji planiraju i stvaraju novi svjetski poredak, koji su se ubacili u Božji ovčinjak i protiv kojih je pripremljen Veliki Božji plan, o kojem nam Gospa govori u međugorskom porukama?
Zato hrabri i nepokolebljivi, snažni i odlučni ostanimo u plamenu vjere i svjetlu molitve, budimo Gospina vojska i ne dajmo da nas rešeta onaj kome će Prečista uskoro zgaziti glavu. Budimo odlučni u vjeri i jaki u svakodnevnoj molitvi!
Post je objavljen 25.05.2013. u 20:03 sati.