Između njjih dvoje čim su se ugledali zavladala je magnetična privlačnost. Čarolija koja ih je začarala bila poput magneta. Privlačnot među njima je bila toliko očita da se mogla rezati nožem.
Oboje temperamentni, vatreni i samo sebi svojstveni nisu kao par nikad bili kompatiblni, ali krenuli su u vezu. Nikad si nisu bili oni tipovi osoba za kojim bi se u gradu okrenuli jedan za drugim. Nitko živ njih dvoje nije mogao spojiti ni u najluđim snovima. Nitko, ali baš nitko.
On je bio tip koji je voljeo svoju slobodu i izuzetno cijenio svoju komociju. Voljeo je moć i materijalno, sve što se kosilo s njegovim životnim načelima i uvjerenjima nije prihvaćao. Rekla bih, on je bio malo ograničen ili možda samo jedan tradicionalan tip muškarca.
Ona je bila poput vjetropira, čas ovamo, čas onamo. Vjerovala je u svoja mala čuda, veselila se svemu kao malo dijete, voljela je kao i on svoju slobodu, ali nikako nije bila tradicionalan tip žene koja je njemu bila potrebna.
Ona po ničemu nije bila njegov tip žene. On po ničemu nije bio njen tip muškarca.
Oni su bili nespojivi i svi su se pitali do kada će biti skupa i ako već jesu skupa na što će ta veza sličiti.
Veza između takvih dvoje individualaca je bila kao bojno polje i svaki put je bila prava umjetnost izvući živu glavu s bojnog polja ali njih dvoje upravo tako nesavršeni su se neopisivo voljeli. Voljeli su se do granice boli. Čudno je bilo samo i vidjeti spoj takvih dvoje a kamoli ih vidjeti u istom stanu.
On je uvijek bio uredno izbrijan i ušminkan, uvijek je pušio neke skupe cigare i uvijek je mislio o tome što će ljudi reći na ovo ili ono. A ona uvijek u svom filmu oblačenja, uvijek s punom torbom alternativnih knjiga i nikad, ali nju baš nikad nije zanimalo to što će ljudi reći. Uvijek je furala svoj životni film bez imalo razmišljanja o ljudima jer je već odavno shvatila da kakav god da jesi, dobar ili loš, ljudi će uvijek naći nešto za priču i tračanje. Živjela svoj život onako kako njoj odgovara, uz njega naravno.
Njihova veza je bila izuzetno čudna jer osim što karakterno nisu bili ni približno jedan drugom, nisu se ni fizički, ni mentalno barem i djelomično poklapali. Ali oni su nekako funkcionirali.
Kako su funkcionirali?
Teško, jako teško i bolno jer sve ono što je ona tražila od njega nije dobivala. Sve ono što je on tražio od nje, nije dobivao.
Padale su tu teške riječi, gadne i gnjusne svađe, poštovanje je godinama izbljedilo. Psovke među njima su postale nešto što je normalno. Svađe i grube riječi je postale su nešto svakodnevno. Takav odnos je postao izuzetno težak za oboje, sustavno su polako ubijali i crpili jedan drugog. Isisali su se do kraja, i ona njega, i on nju...
Na kraju više nisu imali snage za borbu jedan protiv drugog. Pokorili su jedan drugog. Oboje su doslovce bili na koljenima.
Umorni jedan od drugog.
Shvatili su da njihov odnos više nema smisla jer je taj odnos postao kao samoubojstvo.
Ostati u vezi koja te ne hrani i ne potiče nego te crpi i nije najsretnije rješenje u životu. Razišli su se. Svatko je otišao na svoju stranu potražiti sreću u životu. Njih dvoje nakon toliko godina borbe i neopisive srasti su se razdvojili.
Odahnuli su jedan bez drugog jer su postali svjesni da su jedan drugom omča oko vrata i kamen spoticanja, ograničavanja.
Dvoje nespojivih konačno su se razišli.
Oboje i svi oko njih konačno su odahnuli jer to više nitko nije mogao gledati. Ali oni su se voljeli na sebi jedan svojstven način.
Oni su se zaista voljeli i to jako su se na čudan način voljeli.
Nakon razlaza neko vrijeme se nisu viđali, nisu se čak ni sretali. Povremeno su sretali neke zajedničke prijatelje koji su im pričali da je bilo pitanje vremena kada će ta veza puknuti i svi su se i čudili kako su tolike godine uspjeli ostati zajedno.
On je sebi sredio život onako kako je njemu odgovaralo. Našao si je djevojku svojih snova i bio je kao sretan. On nikada nije bio tip koji može biti sam, uvijek mu je trebao netko pored njega.
Ona je sebi sredila svoj život onako kako je oduvijek željela, posvetila se sebi i radu na sebi, posvetila se svojim knjigama i istraživanjima, posvetila se svojim prijateljima i hobijima koje je tijekom godina veze s njim skroz zapostavila.
Sve je bilo idealno u njihovim novim životima do jednog dana. Jednog dana oni su se sreli!
Stali su jedan nasuprot drugom i gledali se kao dva škorpiona na bojnom polju. Tim susretom i s nekoliko razmijenjenih riječi opet je nešto među njima proradilo, opet se nešto zakuhalo i to što se kuhalo bilo je obostrano, oboje su toga bili vrlo svijesni i uplašeni. Opet neka čarolija! Mir u njihovim životima opet je bio poljuljan.
Nakon nekoliko dana počele su se izmijenjivati poruke, pa nakon toga diskretni i sramežljivi pozivi i dogovori. Naravno, na kraju je sve rezultiralo strastvenim seksom. Iako je on bio tada u vezi, nije ga smetao seks o njom jer je u njemu uživao. Uživali su oboje jedan u drugom. Nije to bio jedan seks, to je bio cijeli niz stratvenog i tajnog nalaženja i seksanja. Oboje su znali da to nije dobro za njih jer su oboje sredili svoje živote i napravili si svoj mir a samim činom nalaženja a još k tome i seksanja radili su samo sebi gore. Svega su bili svjesni a nisu mogli protiv sebe, ta njihova fatalna privlačnost je bila nešto nezemaljsko. Nalaženjima odnos im je bio bolji nego ikada prije, razgovori su bili pitki i nabijeni emocijama, prvi put su mogli normalno i otvoreno razgovarati o svemu, o njima...
Shvatili su da ima još emocija među njima koje nisu zamrle, shvatili su da ima još puno strasti i nakon svih tih godina, nakon svih grubosti i ružnih riječi.
Kad ne bi bili skupa oboje su analizirali svoj odnos jer im nije bilo jasno što je to ustvari. Zaljubljenost nije, jer nakon toliko godina nema više leptirića u trbuhu. Strast je i to ogromna, strast koja nije umrla i nije se ugasila nego je prisutna i jaka kao i prvog dana.
Ljubav?
Da, možda je to i na kraju ljubav. Nakon svih njihovih padova i igrica tko će preživjeti u toj igri shvatili su da se još vole. Vole se onako pravo i duboko, jer prema svemu onom što su prošli zajedno i što su radili jedan drugom, oni se još uvijek vole. Ljubomorni su, posesivni i žele jedan drugog zauvijek... Čude se kako se još mogu voljeti i nakon toliko godina i nakon toliko sranja i boli koje su si međusobno nanjeli.
Ali nije to obična ljubav, to je ljubav poput samoubojstva, jer su oboje svjesni da ne mogu skupa, jer ne mogu a ne mogu ni jedan bez drugog, jer ne mogu.... Nakon svega i svih godina, među njima još uvijek postoji ona jedna debela nit koja ih povezuje i još uvijek postoji jedna ogromna fatalna privlačnost kojoj ne mogu odoljeti...
Dali će ikad biti zajedno ili ne, ne znam. Boje se jedan drugog, ustvari, boje se njihove veze ako je i bude u budućnosti, iako su i o tome razmišljali.... Svjesni su svega, ne mogu skupa a ne mogu ni jedan bez drugog, i tu nastaje veliki problem...
Neke su ljubavi zaista poput samoubojstva.....
Post je objavljen 25.05.2013. u 19:42 sati.