Objavljeno kao komentar uz članak Koliko bi plaćali za otkup energije iz 100.000 solarnih elektrana? na portalu croenergu.eu, koji je prenesen iz "Poslovnog djevnika" (nije objavljen na njihovom portalu).
Uvaženi stručnjak Marijan Kalea (čija dva priručnika su mi stalno pri ruci!), nažalost, uporno nastupa kao zadrti konzervativac kad se radi o obnovljivima. Ovdje on naravno direktno odogovara na jednu zamisao, 100.000 krovnih sustava po 10 KW u Hrvatskoj, koja se sad razrađuje kao način, da se Hrvatska uključi u energetski zaokret (Energiewende) i ispuni ono, što je Europska unija kao cilj prihvatila (prekjučer je bila prezentacija "Okvir za strategiju niskougljičnog razvoja"). EU o tome misli sasvim ozbiljno, ako se želimo uklopiti, trebali bismo 2050.. imati, kao i Njemačka, 80% proizvodnje električne energije iz obnovljivih. Naravno, to znači da moramo intenzivno raditi svih slijedećih 37 godina, ne vrtiti palčevima do 2049., kako smo navikli.
Da, naravno, za to treba ulagati novac. Izgleda savršeno razumno uvijek se pozivati na to "ali mi novca nemamo!", pa ajmo mirno i dalje graditi termoelektrane na ugljen isl.. Međutim, ako govorimo o subvencijama u energetici, danas se slažu i IEA, i IMF i vlade G-8 idr., da su glavni problem goleme subvencije za fosilna goriva, a ne ove za obnovljive.
Za vjetroelektrane, imamo cilj zapisan u važećoj strategiji, 1.200 MW instalirano do 2020., a garantirana otkupna cijena je 73 lipe po kWh, i to samo za 14 godina, a to je cijena manja nego što je današnja cijena proizvodnje u termoelektranama Sisak i Rijeka, zato i ne rade već četiri godine (trenutno jeftino uvozimo struju, zahvaljujući tome, što u međunarodnoj trgovini električnom energijom na europskom tržištu cijenu određuju marginalni, a ne prosječni troškovi proizvodnje). To je jeftino, i bit će još jeftinije, samo se eto to posebno iskazuje na računu za struju, a za druge izvore nije.
Za fotonaponske panele u Njemačkoj navodi stariju garantiranu cijenu, i to za najmanja postrojejnja. Od 1. svibnja ona je 15,07 c/kWh za postrojenja do 10 kW, za postrojenja od 1 do 10 MW je 10,44 centa, a za veće nema ništa. A Nijemci imaju instalirano u ovom trenutku oko pet tisuća puta više kapaciteta FN nego Hrvatska
Garantirane cijene ulaganje su u razvoj tehnologije: industrijska politika s računicom da će se nova tehnologija širiti puno brže nego bez toga, pa će pasti cijene; i to besprijekorno uspijeva, i u Njemačkoj, i u SAD, i u Kini i drugdje. Kad mi dođemo do 100.000 sustava (ništa nerealno, Nijemci ih imaju danas preko milijun, Taijani preko 300.000, Australija milijun), naravno, garantirana otkupna cijena će biti manja, pa izraćun na osnovu cijene od 2,5 kn/kWh ne vrijedi. Danas još nema ni sto instaliranih sustava.
A nakon isteka 14 godina, zbog nultih marginalnih troškova, imat ćemo već totalno drugačiji elektroenergetski sustav. To se već događa u SAD, pada prosječna cijena za potrošače. Slijedeća etapa, u koju su sad zakoračili u Japanu i u Njemačkoj, jest masovno postavljanje baterija, u domaćinstvima (vezano uz FN sustave), na nivou mikro-mreže ili lokalne distributivne mreže; Njemačka je za njih od 1. svibnja uvela poticaje.
HEP će možda propasti, jer više jednostavno neće biti potreban. Elektroprivredne organizacije u SAD danas se boje takve perspektive.
Sve je to dramatična promjena, i meni je shvatljivo da se stručnjak, koji izvrsno pozna sadašnji sustav, baziran na centraliziranoj proizvodnji u velikim elektranama, teško prihvaća da se to revolucionarno mijenja. Ali to se upravo događa, svuda oko nas. Slijedimo ono što rade najuspješnije privrede u svijetu, nemojmo zadrto ostajati kod naizgled logičnog načela "pleti kotac kao otac", tj. slijediti samo tradicionalna, "dobro provjerena" tehnička i poslovna rješenja.
Preneseno s bloga Ekološka ekonomija. Uz ovaj komentar, u izvornom članku postoji i DODATAK: Neke novije vijesti o fotonaponskoj elektrici. Tu su prenesene vijesti iz svijeta s komentarima, koje redovno objavljujemo na fb stranici "Ekološka ekonomija".
Post je objavljen 25.05.2013. u 14:12 sati.